Tinejdžerke sa problematičnim društvenim ponašanjem pokazuju smanjenu moždanu aktivnost i slabiju povezanost između regija mozga uključenih u regulaciju emocija. Nalazi međunarodne studije koju su sproveli istraživači sa Univerziteta u Cirihu i drugi sada nude neurobiološko objašnjenje za poteškoće koje neke devojke imaju u kontroli svojih emocija i daju indikacije za moguće pristupe terapiji.
Postati tinejdžer znači proći kroz razne fizičke i bihevioralne promjene u kontekstu povećane emocionalnosti. Za svakodnevno društveno funkcionisanje, kao i za ličnu fizičku i psihičku dobrobit, važno je da tinejdžeri budu sposobni da prepoznaju, procesuiraju i kontrolišu ove emocije. Za mlade ljude koji imaju dijagnozu poremećaja ponašanja, ovaj proces je težak i može dovesti do antisocijalnih ili agresivnih reakcija koje očigledno leže izvan normi primjerenih uzrastu, npr. psovke, udaranje, krađu i laganje. Međunarodni tim istraživača iz Švicarske, Njemačke i Engleske uspio je demonstrirati korištenjem funkcionalne magnetne rezonancije da se ove poteškoće u ponašanju odražavaju na moždanu aktivnost.
Neuralno objašnjenje za socijalne deficite
Studija je uključivala skoro 60 tinejdžerki u dobi između 15 i 18 godina od kojih je zatraženo da pokušaju aktivno regulirati svoje emocije dok su istraživači mjerili njihovu moždanu aktivnost. Polovini grupe je ranije dijagnosticiran poremećaj ponašanja, dok je druga polovina pokazala tipičan društveni razvoj za svoje godine. Kod djevojčica sa problematičnim društvenim ponašanjem, manja aktivnost je uočena u prefrontalnom i temporalnom korteksu, gdje se nalaze regije mozga odgovorne za procese kognitivne kontrole. Osim toga, ove regije su bile manje povezane s drugim regijama mozga relevantnim za obradu emocija i kognitivnu kontrolu.
"Naši rezultati nude prvo neuronsko objašnjenje za deficite u regulaciji emocija kod tinejdžerki," kaže prva autorka profesorka Nora Raschle sa Univerziteta u Cirihu. "Razlika u neuronskim aktivnostima između dvije testne grupe mogla bi ukazivati na fundamentalne razlike u regulaciji emocija. Međutim, to bi moglo biti i zbog odloženog razvoja mozga kod učesnika s poremećajima ponašanja."
Indikacije za terapiju
Tretman za mlade ljude s dijagnozom poremećaja ponašanja može ciljati na nekoliko nivoa: pomagati im da prepoznaju, procesuiraju i izraze svoje emocije, kao i učenje vještina regulacije emocija."Naši nalazi pokazuju da bi povećan fokus na vještine regulacije emocija mogao biti od koristi", kaže Raschle. Buduće studije će se baviti i efikasnosti specifičnih programa terapije: "Istraživat ćemo programe kognitivno-bihejvioralne intervencije koji imaju za cilj poboljšati regulaciju emocija kod djevojčica s poremećajem ponašanja i vidjeti da li se funkcija mozga i ponašanje mogu promijeniti u skladu s tim", objašnjava posljednja autorica Christina Stadler Psihijatrijskog centra za djecu i adolescente u Bazelu.
Još nije istraženo da li muški tinejdžeri s poremećajem ponašanja pokazuju sličnu moždanu aktivnost tokom regulacije emocija. Prema autorima, postoji nekoliko pokazatelja da neuronske karakteristike poremećaja ponašanja mogu biti rodno specifične. "Međutim, većina studija - za razliku od naših - fokusira se na mladiće, zbog čega se neurobiološko razumijevanje do sada uspostavljeno uglavnom odnosi na muškarce", kaže Raschle.
