Studija koja je započela 1985. pratila je oko 50 ljudi koji su postali anoreksični u tinejdžerskim godinama. To pokazuje da je 30 godina kasnije većina bila zdrava, ali su neki imali uporne poremećaje u ishrani. Studija, objavljena u The British Journal of Psychiatry, sprovedena je na Sahlgrenskoj akademiji, Univerzitet u Geteborgu.
Da bi smršali, ljudi sa anoreksijom nervozom pokušavaju da izgladnjuju, uprkos tome što već imaju manju težinu nego što je dobro za njih. Od djece i adolescenata u Švedskoj, oko 1% djevojčica i 0.1% dječaka postaje anoreksično. Tretman se sastoji prije svega od psihoterapije, koja ima za cilj da promijeni prehrambeno ponašanje žrtve i pomogne im da se izbore sa svojim problematičnim emocijama.
Studija je pokrenuta u Geteborgu 1985. Svako dijete u osmom razredu osnovne škole (rođeno 1970.) je testirano na anoreksiju nervozu. Kao rezultat toga, pronađeno je 24 adolescenata sa bolešću i dobili su priliku da se uključe u studiju. Dodato je još 27 adolescenata sa anoreksijom rođenih početkom 1970-ih, koji su privukli pažnju školskih zdravstvenih službi. Od ukupnog broja, 48 su bile žene i 3 muškarca. Studija je dopunjena jednakim brojem podudarnih zdravih kontrola, čime je ukupan broj ispitanika porastao na 102.
Trideset godina nakon početka studije, istraživači su ponovo kontaktirali anoreksične učesnike i zdrave kontrolne grupe. Svi osim četiri su uključeni u praćenje.
"Budući da je studija djelimično zasnovana na populaciji i uključuje samo ljude koji su razvili anoreksiju u tinejdžerskim godinama, u početku smo mislili da bi učesnici naše studije trebali biti bolji od ljudi u kliničkom dugotrajnom praćenju, u kojem su sudionici su regrutovani putem službi za njegu", kaže Elisabet Wentz, profesorica na Sahlgrenska akademiji, jedna od istraživača iza studije.
"U našoj studiji ne vidimo smrtne slučajeve, koji se nažalost javljaju u kliničkim studijama. Ali što se tiče potpunog oporavka od poremećaja u ishrani, ishod je isti kao iu drugim dugoročnim studijama. U skladu s drugim studijama, 30 od 47 ispitanika u nastavku studije su se potpuno oporavili."
Jedna ključna svrha studije bila je da se identifikuju faktori sposobni da predvide izglede za adolescente koji podlegnu anoreksiji nervozi. Studija pokazuje da je starost jedan od takvih faktora: tinejdžeri koji su na početku bili nešto stariji imali su veće šanse da povrate svoje zdravlje.
Druge studije su pokazale da su perfekcionističke crte ličnosti faktor rizika za razvoj anoreksije; ali u ovoj studiji, perfekcionizam prije početka pokazao se kao faktor koji je također povećao izglede za oporavak.
"Perfekcionizam ima dva lica i čini se da može služiti i štetnim i korisnim svrhama kada je u pitanju tinejdžerska anoreksija. Možda je činjenica da se perfekcionizam koji je pokretao bolest transformisao tokom oporavka zdravlja, postajući pokretač da se više ne razboli, " kaže Wentz.
U prethodnom praćenju studije, 18 godina nakon početka, 6 od 51 učesnika imalo je poremećaje u ishrani. Dvanaest godina kasnije, udio poremećaja je porastao, istraživači su bili začuđeni otkrivši.
"Naše očekivanje je bilo da će 30 godina nakon prvog oboljevanja, udio poremećaja u ishrani pokazati kontinuirani pad. Ali umjesto toga, vidimo mali porast", navodi Wentz.
