Depresija kod Afroamerikanaca, prema Sirryju Alangu, docentu sociologije i antropologije na Univerzitetu Lehigh, izražena je na načine koji nisu u skladu sa simptomima depresije navedenim u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM- V). DSM-V je primarni izvor dijagnostičkih informacija, na koji se oslanjaju ne samo kliničari i istraživači, već i agencije za regulisanje psihijatrijskih lijekova, kompanije za zdravstveno osiguranje, farmaceutske kompanije, pravni sistem i kreatori politike.
Nakon što je proveo dvanaest mjeseci u ugroženom pretežno crnačkom kvartu na Srednjem zapadu kako bi shvatio kako Afroamerikanci doživljavaju depresiju, Alang predlaže da se kliničari i istraživači pitaju jesu li instrumenti koje koriste za dijagnosticiranje i procjenu depresije zaista valjani među Afrikancima Amerikanci. Ona detaljno opisuje svoje nalaze u studiji pod nazivom "'Crnci ne pate od teške depresije': značenja i izrazi depresije u pretežno crnačkom urbanom kvartu na srednjem zapadu Sjedinjenih Država" objavljenoj u časopisu Social Science & Medicine Journal.
U studiji, Alang sugerira da Afroamerikanci percipiraju depresiju kao slabost koja nije u skladu s pojmovima snage u zajednici, a ne kao zdravstveno stanje. Rezultati studije imaju značajne implikacije za kliničku procjenu depresije i za mjerenje depresije u anketama u zajednici.
"Nemoguće je efikasno dijagnosticirati i liječiti depresiju među Afroamerikancima ako se ne uzmu u obzir njihova gledišta o depresiji," objašnjava ona.
Prema Alangu, iako je populacija koju je proučavala izražavala depresiju kroz klasične depresivne simptome - kao što su osjećaj beznađa, gubitak sna i gubitak interesa za aktivnosti - simptomi poput ljutnje, uznemirenosti i bjesomučne potrebe za ljudskom interakcijom bili su također ih smatraju pokazateljem depresije. Ovi simptomi nisu u skladu sa simptomima navedenim u DSM-V.
"Na primjer, kliničarima bi mogli 'promaći' simptomi poput ljutnje ako su fokusirani na depresiju kako je definirano DSM-V," kaže Alang. "Ali oni neće potpuno propustiti ove simptome ako su otvoreni za mogućnost da neki Afroamerikanci imaju vlastita uvjerenja o depresiji i da bi mogli izraziti simptome koji su u skladu s tim uvjerenjima, ali nisu u skladu s načinom na koji DSM-V klasificira depresiju."
Da bi prikupio podatke za studiju, Alang je učestvovao u aktivnostima i pratio ih sa stanovnicima susjedstva. Vodila je neformalne intervjue sa ključnim kontaktima u njihovim domovima, u crkvi, tokom društvenih događaja i na drugim javnim mestima, uključujući ulice, berbernice, frizerske salone i autobuske stanice.
Otkrila je da uprkos nesrazmjernoj izloženosti socijalnom i ekonomskom nepovoljnom položaju, Afroamerikanci koje je proučavala smatraju da su otporni.
"Depresija ne postoji u vakuumu, već je povezana s rasnom diskriminacijom koja je podmukla i uporna u kontekstu u kojem žive Afroamerikanci," kaže ona..
Alang zaključuje da poboljšanje mentalnog zdravlja crnaca zahtijeva značajan angažman u analizi rasnih efekata politika, praksi i programa.
