U pregledu istraživanja o uticaju obrazaca obroka na zdravlje, nekoliko dostupnih studija sugeriše da je neredovno hranjenje povezano sa većim rizikom od metaboličkog sindroma (visok krvni pritisak, dijabetes tipa 2 i gojaznost). Ograničeni dokazi naglašavaju potrebu za studijama većih razmjera kako bi se bolje razumio utjecaj krono-ishrane na javno zdravlje, tvrde autori dva nova rada, posebno s porastom broja radnika u smjenama i 'društvenim jetlagom' u kojem mnogi od nas žive društvenim satovi, a ne naši unutrašnji tjelesni satovi.
Naš trenutni stil života postao je zahtjevan i neredovniji. Obrasci potrošnje hrane su se značajno promijenili tokom proteklih decenija: više obroka se preskače, konzumira se izvan porodične kuće, u pokretu, kasnije u toku dana i neredovnije. Dva rada objavljena u Proceedings of the Nutrition Society istražuju implikacije na zdravlje različitih navika u ishrani, pregledavajući dokaze iz brojnih studija o ishrani, kao i globalne razlike u navikama u ishrani.
Nedosljedno jedenje može uticati na naš unutrašnji tjelesni sat ili 'cirkadijalni ritam' koji obično prate ciklus od 24 sata. Mnogi metabolički procesi u tijelu povezani s ishranom prate cirkadijalni obrazac kao što su apetit, probava i metabolizam masti, kolesterola i glukoze. Unos hrane može uticati na naše unutrašnje satove, posebno u organima kao što su jetra i crijeva, dok je naš centralni sat također reguliran ciklusom tamno/svjetlo što zauzvrat može utjecati na unos hrane. Hrono-ishrana uključuje proučavanje uticaja ishrane na metaboličke procese i kako na njih mogu uticati i takođe menjati cirkadijalne obrasce kroz (ne)pravilnost unosa nutrijenata, učestalost i vreme.
Broj studija je pokazao da ljudi koji rade u smjenama imaju povećan rizik od brojnih bolesti uključujući rak, kardiovaskularne bolesti i metabolički sindrom. Za rad u smjenama, promjene u obrascima ishrane su stoga važan aspekt koji treba uzeti u obzir kada se istražuje njihov učinak na zdravlje.
Procjenjuje se da društveni džetlag pogađa više od 80% opšte populacije u centralnoj Evropi, posebno ljude koji žive u urbanim područjima. Ovaj nesklad između našeg unutrašnjeg tjelesnog sata i društvenog sata povezan je s većim rizikom od bolesti poput gojaznosti i metaboličkog sindroma, dok su kraći periodi spavanja povezani s debljanjem.
Konzumacija malih, ali čestih obroka za regulaciju apetita i težine je koncept koji je usvojen u mnogim modnim dijetama, ali neke studije su pokazale da je veći broj dnevnih obroka povezan s većim rizikom od pretilosti, a time i moglo bi se reći da bi trebalo da konzumiramo manje obroka dnevno, pišu autori. Međutim, bez smanjenog unosa kalorija, malo je vjerovatno da će manji broj obroka donijeti velike zdravstvene koristi.
Štaviše, kada se proučava uticaj nepravilnih obroka, takođe je važno uzeti u obzir šta ljudi jedu; neke studije su pronašle vezu između toga koliko redovno ljudi jedu i onoga što odluče jesti, na primjer sa lošijim izborom hrane koji je povezan s preskakanjem doručka.
Uporedo sa proučavanjem uticaja onoga što i kada jedemo, trebalo bi da razmotrimo i 's kim jedemo', kažu autori, ukazujući na dokaze da redovni porodični obroci doprinose zdravim navikama u ishrani kod dece i adolescenata.
Globalno, obrasci ishrane uveliko variraju prema studijama koje su pregledali autori. Činjenica da je ručak najvažniji obrok u danu karakteristična je za Francusku i mediteransku regiju i odražava vjerovanje o važnosti ugodne i društvene prehrane. Shodno tome, Francuzi imaju tendenciju da jedu zajedno kao domaćinstvo redovnije i da slijede redovan obrazac obroka od tri obroka dnevno. Nasuprot tome, u centralnoj Engleskoj, vozači poput individualnih preferencija i pogodnosti diktiraju izbor hrane, što znači veću potrošnju gotovih jela i jela za poneti, više preskakanja obroka i kalorične grickalice poput čipsa.
U Velikoj Britaniji i SAD-u, udio unosa energije postepeno se povećava tokom dana, pri čemu doručak pruža najmanji udio energije, a večera najveći. Poslednjih decenija u Francuskoj je prijavljen pomak ka većem unosu energije tokom večernjeg obroka zbog promene obrasca rada, iako francuski način ishrane još uvek nije u rangu sa onim uočenim u Engleskoj.
Nedavno kliničko ispitivanje pokazalo je veći gubitak težine i poboljšanje nivoa šećera u krvi kod gojaznih i gojaznih žena koje su jele više kalorija ujutro nego uveče. Dalja istraživanja ukazuju na važnost odnosa večernjeg i jutarnjeg energetskog unosa, te da večernji unos može različito uticati na BMI u zavisnosti od toga da li ljudi redovno ili neredovno konzumiraju doručak.
Većina nacionalnih smjernica o ishrani fokusira se na 'šta' biste trebali jesti u smislu hrane i nutrijenata, a samo nekoliko ih također daje preporuke o tome 'kada' biste trebali jesti tokom dana. Kao takva, potrebna su dalja istraživanja kako bi se oblikovale buduće smjernice o ishrani, zaključuju autori.
Dr Gerda Pot, gostujući predavač na Odsjeku za dijabetes i nutricionističke nauke na King's College London kaže: "Izgleda da ima istine u izreci 'Jedi doručak kao kralj, ručak kao princ i večeraj kao siromah ', međutim, ovo zahtijeva dalju istragu."
"Iako danas mnogo bolje razumijemo šta bismo trebali jesti, još uvijek nam ostaje pitanje koji bi nam obrok trebao pružiti najviše energije. Iako dokazi sugeriraju da jedenje više kalorija kasnije u Večer je povezana s gojaznošću, još smo daleko od razumijevanja da li naš energetski unos treba ravnomjerno rasporediti po danu ili da doručak treba da doprinese najvećim udjelom energije, a zatim ručak i večera."
Autori dva rada u Proceedings of the Nutrition Society su sa King's College London, Newcastle University, University of Surrey i Nestlé Research Centre.
