Međunarodni tim predvođen australijskim istraživačima proučavao je genetiku raka gušterače, otkrivajući da se zapravo radi o četiri odvojene bolesti, od kojih svaka ima različite genetske okidače i stope preživljavanja, utirući put za preciznije dijagnoze i tretmane.
Značajni nalazi uključuju i 10 genetskih puteva u srži transformacije normalnog tkiva pankreasa u tumore raka. Neki od ovih procesa povezani su s karcinomom mokraćne bešike i pluća, što otvara mogućnost korištenja tretmana ovih karcinoma za liječenje raka gušterače.
Studiju je vodio profesor Sean Grimmond, bivši sa Instituta za molekularnu bionauku Univerziteta Queensland (IMB), sada direktor istraživanja i Bertallijeve katedre za medicinu raka, Centar za istraživanje raka Univerziteta u Melburnu.
Objavljeno u međunarodnom časopisu Nature, istraživački tim uključivao je profesora Andrewa Biankina sa Instituta za medicinska istraživanja Garvan i Univerziteta Novog Južnog Walesa i bioinformatičara dr Nicolu Waddell, sada sa sjedištem u QIMR Berghofer Medical Research.
Tokom sedam godina, naučnici su analizirali genome 456 tumora pankreasa kako bi utvrdili osnovne procese koji su oštećeni kada se normalno tkivo pankreasa promijeni u agresivne karcinome.
Profesor Grimond je rekao da postoji hitna potreba za više znanja o genetskim uzrocima raka gušterače, s tim da većina pacijenata živi samo nekoliko mjeseci nakon dijagnoze, a predviđa se da će stanje postati drugi najčešći rak u zapadnim zemljama unutar decenija.
"Identifikovali smo 32 gena iz 10 genetskih puteva koji su dosljedno mutirani u tumorima gušterače, ali dalja analiza aktivnosti gena otkrila je četiri različita podtipa tumora," rekao je profesor Grimmond.
Ova studija pokazuje da se rak pankreasa bolje smatra četiri odvojene bolesti, s različitim stopama preživljavanja, tretmanima i osnovnom genetikom.
Znati koji podtip pacijent ima omogućilo bi doktoru da pruži precizniju prognozu i preporuke za liječenje.
Važno, profesor Grimmond je rekao da već postoje lijekovi protiv raka i lijekovi u razvoju, koji potencijalno mogu ciljati dijelove 'oštećene mašinerije' koji pokreću rak pankreasa.
Na primjer, neki sojevi raka gušterače neočekivano su povezani s mutacijama koje su obično povezane s rakom debelog crijeva ili leukemijom i za koje su eksperimentalni lijekovi dostupni ili u razvoju. Drugi karcinomi gušterače imaju velike sličnosti sa nekim karcinomima mokraćne bešike i pluća i možemo početi da se oslanjamo na to znanje kako bismo poboljšali tretmane, kaže on.
Prvo u svijetu, tim je izvršio integriranu genomsku analizu, što znači da su kombinirali rezultate nekoliko tehnika kako bi ispitali ne samo genetski kod, već i varijacije u strukturi i aktivnosti gena, otkrivajući više informacija nego ikada prije o genetsko oštećenje koje dovodi do raka pankreasa.
Ova studija se zasniva na ranijim studijama koje je sproveo tim kao dio Međunarodnog konzorcijuma za genom raka (ICGC).
