Nova studija iz bolnice Bradley otkrila je da bipolarna djeca imaju veću aktivaciju u desnoj amigdali - regiji mozga koja je vrlo važna za emocionalne reakcije - od bipolarnih odraslih kada gledaju emotivna lica. Studija, koja je sada objavljena na internetu u JAMA Psychiatry, sugerira da bi bipolarna djeca mogla imati koristi od tretmana koji ciljaju na emocionalnu identifikaciju lica, kao što su kompjuterske "igre mozga" ili grupna i individualna terapija.
Ova studija je prva ikada meta-analiza koja direktno upoređuje promjene mozga kod bipolarne djece sa bipolarnim odraslima, koristeći podatke iz 100 funkcionalnih MRI (fMRI) studija snimanja mozga sa skupom hiljada učesnika. Ezra Wegbreit, dr., postdoktorski istraživač u bolnici Bradley, vodio je studiju zajedno sa starijim autorom Danielom Dicksteinom, M. D., direktorom PediMIND programa u bolnici Bradley.
"Bipolarni poremećaj je među najizraženijim psihijatrijskim bolestima koje pogađaju odrasle osobe širom svijeta, s procijenjenom prevalencom od jedan do četiri posto odrasle populacije, ali više od 40 posto odraslih navodi da je njihov bipolarni poremećaj počeo u djetinjstvu, a ne u odrasloj dobi “, rekao je Wegbreit. "Uprkos tome, vrlo malo studija je ispitalo da li postoje promjene u mozgu ili ponašanju koje su specifične za djecu s bipolarnim poremećajem u odnosu na odrasle s bipolarnim poremećajem."
Dok su fMRI studije počele da istražuju neuronske mehanizme koji su u osnovi bipolarnog poremećaja, malo njih je direktno upoređivalo razlike među mladima sa bipolarnim poremećajem i bipolarnim odraslim osobama. Kako bi riješio ovaj jaz, istraživački tim je sproveo velike meta-analize, direktno upoređujući nalaze fMRI kod bipolarnih mladih u odnosu na bipolarne odrasle osobe, oba u odnosu na nebipolarne sudionike.
Analiza fMRI studija emocionalnog prepoznavanja lica pokazala je značajno veću aktivnost amigdale među bipolarnim mladima nego bipolarnim odraslim osobama. Tim je također analizirao studije korištenjem emocionalnih stimulansa, koje su opet pokazale značajno veći nivo moždane aktivacije kod bipolarne djece, ovoga puta u inferiornom frontalnom girusu i prekuneusnim područjima mozga. Nasuprot tome, analize fMRI studija koje koriste neemocionalne kognitivne zadatke pokazale su značajan nedostatak aktivacije mozga u prednjem cingularnom korteksu bipolarne djece.
"Naša meta-analiza je locirala različite regije mozga koje su ili hiperaktivne ili nedovoljno aktivne kod djece s bipolarnim poremećajem", rekao je Wegbreit. "Ove nas upućuju na ciljana područja mozga koja se odnose na emocionalnu disfunkciju i kognitivne deficite za djecu s bipolarnim poremećajem."
"Uprkos našim najboljim trenutnim tretmanima, bipolarni poremećaj nanosi značajan danak mladima, uključujući probleme s prijateljima, roditeljima i u školi, te visoke stope psihijatrijskih hospitalizacija i pokušaja samoubistva", rekao je Dickstein."Potrebno je više istraživanja o ciljanim tretmanima sada kada znamo da bipolarni poremećaj na dječiji mozak utječe na specifične, prepoznatljive načine."
Dickstein je dodao da program PediMIND bolnice Bradley trenutno provodi nekoliko istraživačkih projekata o pedijatrijskom bipolarnom poremećaju, uključujući potencijalno liječenje zasnovano na mozgu. "Razumijevanje više o mozgu djece i odraslih sa mentalnim bolestima je vrlo važno jer se, u konačnici, sve mentalne bolesti odražavaju u promjenama moždane aktivnosti", rekao je Dickstein. "Lociranje osnovne promjene mozga kod bipolarnih mladih moglo bi nas dovesti do novih načina na mozgu da poboljšamo način na koji dijagnosticiramo i liječimo ovaj poremećaj."
Tekuće studije programa PediMIND i drugih istraživačkih grupa rade na utvrđivanju da li kompjuterske "igre mozga" ili grupna ili individualna terapija mogu poboljšati ove promjene mozga na ciljaniji način i poboljšati živote djece i odrasle osobe s bipolarnim poremećajem.
