Nagli porast ubistava radnika za vakcinaciju protiv dječje paralize u Pakistanu dospio je na naslovnice ove godine, ali je malo pažnje posvećeno etičkim pitanjima koja okružuju globalni zdravstveni uticaj trenutne politike i prakse borbe protiv terorizma. Esej u izvještaju Centra Hastings daje pregled opsega štete po zdravlje stanovništva koje se može pratiti do antiterorističkih operacija.
Također identifikuje zabrinutost koja uključuje moralno djelovanje i odgovornost - posebno humanitarnih zdravstvenih radnika, vojnomedicinskog osoblja, te službenika nacionalne sigurnosti i operativaca - i naglašava pitanja politike.
Autori opisuju široki trend u ratu protiv terorizma: "militarizaciju zdravstvene zaštite", u kojoj je medicina uključena u ratovanje. Kao primjer navode tajnu operaciju koja je uključivala program vakcinacije koja je dovela do ubistva Osame bin Ladena, što je doprinijelo strahu i nepovjerenju među stanovništvom kojima su potrebne zdravstvene usluge.
"Okviri za borbu protiv terorizma koje su proglasile Sjedinjene Države i koje su usvojile druge zemlje također su upleteni u podrivanje zdravlja stanovništva", pišu autori, Lisa Eckenwiler, vanredna profesorica filozofije i zdravstvene administracije i politike na Univerzitetu George Mason, i Matthew Hunt, docent na Fakultetu za fizikalnu i radnu terapiju Univerziteta McGill. "Politike koje zabranjuju širok spektar aktivnosti koje se smatraju pružanjem materijalne podrške teroristima negativno su uticale na zdravstveni program i finansiranje."
Štete vezane za borbu protiv terorizma takođe pogoršavaju globalne zdravstvene nejednakosti."Stanovništvo u mjestima poput Afganistana, Pakistana, Somalije i Jemena - koje su već ranjive prema globalnim zdravstvenim standardima - su nesigurnije pozicionirane kao rezultat rata protiv terorizma", pišu autori..
Autori identifikuju duboku moralnu nevolju i strah među humanitarnim i zdravstvenim radnicima koji su profesionalno posvećeni neutralnosti i nezavisnosti, a ipak se tretiraju kao oruđe u ratu protiv terorizma..
"Kako je globalni rat protiv terorizma evoluirao - ili se prenio - napori vojske da 'osvoji srca i umove' kroz takve strategije kao što je pružanje medicinske njege lokalnom stanovništvu smjestili su vojno medicinsko osoblje usred etičkih kontroverzi, " oni pišu. „Razmještanje zdravstvenih usluga radi unapređenja strateških ciljeva čini se da krši obaveze u srži identiteta zdravstvenih radnika, uključujući i obaveze da poštuju pacijente kao same sebi ciljeve, da ih izbjegavaju tretirati kao instrumente za druge svrhe i da služe njihovim posebnim zdravstveni interesi, a ne državni interesi."
Autori zaključuju da je najhitnije pitanje politike kako integrirati brigu o zdravlju u napore da se spriječi terorizam: "Identificiranje prijetnji globalnom zdravlju koje predstavljaju strategije za borbu protiv terorizma, njihova analiza u odnosu na očekivane dobitke i određivanje odgovarajućeg dodjela odgovornosti za štetu nanesenu zdravlju i zdravstvenim sistemima su moralno hitni zadaci za koje postojeće strukture i procesi nemaju kapacitet da ih izvrše."
