Poboljšanje dijagnoze i liječenja osoba s autizmom je u fokusu sve većeg broja istraživanja. Nove informacije iz ovih studija navele su Američku akademiju za dječju i adolescentnu psihijatriju da revidira ključne parametre za procjenu i liječenje autizma. Istraživači predvođeni direktorom Centra za proučavanje djece na Yaleu Fredom Volkmarom, MD, objavili su nove parametre prakse u februarskom izdanju časopisa Američke akademije dječje i adolescentne psihijatrije.
"Rana dijagnoza djece s poremećajima iz autističnog spektra znači da će biti uvedeni tretmani koji će dovesti do pozitivnijih ishoda za djecu", rekao je Volkmar Irving B. Harris, profesor psihijatrije, pedijatrije i psihologije na Medicinskom fakultetu Yalea.
Prema parametrima, kliničari bi trebali rutinski tražiti simptome poremećaja iz autističnog spektra kod male djece koja su podvrgnuta procjeni razvoja, iu svim psihijatrijskim evaluacijama. Ako se otkriju značajni simptomi, kliničari bi tada trebali koordinirati pažljivu medicinsku, psihološku i komunikacijsku evaluaciju. Ove evaluacije trebale bi razlikovati autizam i niz razvojnih i drugih poremećaja, kao i intelektualne i bihevioralne smetnje.
"Naš cilj je bio zagovaranje osoba s autizmom i njihovih porodica, te osigurati da se usluge koordiniraju u cijeloj kliničkoj skrbi", rekao je Volkmar. "Naše polje se brzo mijenja, a ovi parametri imaju za cilj promovirati efikasnu njegu i približiti profesionalne medicinske metode sadašnjoj praksi."
Volkmar i njegovi koautori pregledali su sažetke iz 9.481 istraživačkog članka o autizmu koji su objavljeni između 1991. i 2013. Zatim su u potpunosti proučili 186 od tih članaka na osnovu njihovog kvaliteta i mogućnosti da se primjene na široj razini.
"Liječenje bi trebalo uključivati timski pristup", rekao je Volkmar, koji napominje da će prema ovim parametrima liječenja psihijatri blisko koordinirati dijagnozu i liječenje s nastavnicima, bihejvioralnim psiholozima i patolozima govora i jezika i tražiti stanja koja se često javljaju.
Ključni dodatak novim parametrima je fokus na tome kako bi se kliničari trebali pozabaviti upotrebom netradicionalnih terapija, kao što su helacija i sekretin. Kliničari se pozivaju da pitaju porodice da li koriste alternativne/komplementarne tretmane i da razgovaraju o rizicima i potencijalnim prednostima terapije. Volkmar procjenjuje da oko 90% roditelja djece s autizmom koristi neku vrstu alternativne ili komplementarne terapije. "Važno je potaknuti raspravu s roditeljima o potencijalnim štetnostima nekih od ovih terapija, kao i educirati ih o dokazima koji podržavaju ono što rade."
