Metoda nazvana molekularna podtipizacija može pomoći liječnicima da bolje odrede koji od njihovih pacijenata s rakom dojke imaju visok rizik od ponovnog dobijanja raka dojke, izvještava nova studija koju je vodio Univerzitet Južne Floride. Ovo sofisticirano genetsko profiliranje specifičnog tumora pojedinca nudi dodatni resurs za identifikaciju pacijenata koji bi imali najviše koristi od kemoterapije i onih koji ne bi.
Nalazi istraživača iz USF-a i drugih institucija predstavljeni su u naučnom posteru na konferenciji o raku dojke u Majamiju, održanoj od 6. do 9. marta u Miami Beachu, Florida.
"Najvažniji zaključak za naše kolege u dijagnostici i liječenju raka dojke je potencijalna vrijednost molekularne podtipizacije za personalizaciju i poboljšanje liječenja svake žene," rekao je glavni istraživač Charles E. Cox, MD, McCann Foundation Endowed Profesor of Kirurgija dojke, USF He alth Morsani College of Medicine.
Molekularna podtipizacija je način klasifikacije tumora raka dojke u jednu od četiri genetski različite kategorije, ili podtipa: Luminalni A, Luminalni B, Bazalni (podskup trostruko negativnih) i HER2-tip. Svaki podtip različito reaguje na različite vrste tretmana, a neki podtipovi ukazuju na veći rizik od recidiva bolesti.
"Naši podaci su pokazali da značajan broj pacijenata sa karcinomom dojke - klasifikovanih kao niskorizični prema jednom određenom genomskom testu - ispada pod visokim rizikom od recidiva kada odredimo njihov podtip", rekao je dr. Cox. „Ovo su uglavnom pacijenti sa Luminal B i njihovi liječnici možda neće u potpunosti razumjeti situaciju svojih pacijenata osim ako ne urade podtip."
USF studija je ispitala zašto različiti genomski testovi za rak dojke ponekad daju kontradiktorne informacije o riziku od ponovnog pojavljivanja. Ključni nalazi uključivali su MammaPrint® test sa 70 gena; 21-gen Oncotype DX® test, koji je raniji komercijalno dostupan test; i Mammostrat®, test profilisanja gena koji je patolog izvršio na stakalcima tumora dojke. Općenito se pretpostavljalo da testovi pružaju ekvivalentne informacije o riziku od recidiva, ali se pokazalo da to nije slučaj.
Istraživači su pregledali uzorke tumora od ukupno 148 pacijenata. Najveća neslaganja (nedostatak saglasnosti) o riziku od recidiva bolesti desila se u grupi od 51 pacijenta. Od tih 51, MammaPrint je sve stratificirao kao visok rizik od recidiva, dok je Oncotype 18 od njih (35 posto) klasificirao kao nizak rizik.
BluePrint®, test od 80 gena za identifikaciju molekularnog podtipa tumora, također je korišten za one stratificirane od strane MammaPrint-a. Ovaj proces je otkrio da je 51 pacijent bio Luminal B, molekularni podtip sa visokim rizikom od recidiva.
Pacijenti s visokim rizikom od recidiva obično se savjetuju da primaju kemoterapiju nakon operacije kako bi spriječili povratak raka. Nasuprot tome, žene čiji podtip ima nizak rizik od recidiva (Luminal A) neće imati koristi od dodatka kemoterapije. Stoga bi mogli sigurno izbjeći kemoterapiju i njene potencijalno štetne nuspojave. U isto vrijeme, mogu im se prepisati tretmani kao što je hormonska terapija za koju se zna da koristi onima sa njihovom podtipom.
Dodatne informacije dobijene genomskim testovima i molekularnim podtipovima mogu pomoći u smanjenju ukupnih troškova liječenja raka dojke, ciljajući kemoterapiju samo za one žene koje će imati koristi od nje, rekao je dr. Cox "Personalizirani tretman vođen ovim testovima može također produžiti vrijeme kada su pacijenti slobodni od raka."
Registriranoj medicinskoj sestri George Ann Vincent, stanovniku Tampe, Florida i pacijentu dr. Coxa, prošle godine je dijagnosticiran rak dojke u ranoj fazi. Testom od 70 gena utvrđeno je da njen tumor ima visok rizik od recidiva, pa joj je prepisana kemoterapija.
"Svakako sam zahvalan što dobijam tretmane koji su pravi za mene," rekao je Vincent. "Kemoterapija nije piknik, ali može spasiti živote. Genomski testovi koje sam uradio uvjerio sam se da sam poslan u apsolutno pravom smjeru."
Dr. Cox je pojasnio da neslaganje ne mora nužno pokazati da su neki rezultati genomskog testa bili pogrešni.
"Ovi testovi koriste različite gene i potvrđeni su na različitim tipovima populacija", rekao je on. "Ali ako liječnici koriste molekularnu podtipizaciju kao što smo to učinili u ovoj studiji, imat će vrijedne, dodatne informacije koje će voditi odgovarajući tretman za svakog pacijenta."
Korišćenje molekularne podtipizacije u kombinaciji sa tradicionalnim biomarkerima, kao što su stepen tumora i status hormonskih receptora, za određivanje biološke prirode raka kod žene je preporučena smernica za lečenje raka dojke u Sjedinjenim Državama i Evropi, dr. Cox je rekao.
