Veliki dio istraživanja o mentalnom zdravlju veterana nakon borbe fokusira se na probleme kao što su posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i teška depresija. Rad čiji je koautor R. Tyson Smith, gostujući docent sociologije, daje još širu sliku mentalnog stanja vojnika povratnika fokusirajući se umjesto toga na sukob identiteta s kojim se mnogi suočavaju kada prelaze iz vojničkog u civilni život i kako se taj sukob manifestuje kao mentalni poremećaj. Rad je objavljen u januarskom izdanju Society and Mental He alth.
"Ne možete stvarno istraživati mentalno zdravlje veterana bez neke vrste dijaloga o PTSP-u, ali pokušavamo se odmaknuti od standardnog okvira za PTSP kako bismo kontekstualizirali veteransko iskustvo i dobili precizniju sliku o kako izgledaju veterinari koji se vraćaju iz rata, a ne samo gledanje na medicinsku stranu stvari", rekao je Smith.
Da bi dobili ovu sliku, Smith i koautor Gala True, iz Centra za istraživanje i promociju zdravstvene jednakosti u Filadelfiji, obavili su dugačke intervjue sa 26 veterana koji su nedavno služili u Operaciji Iračka sloboda (OIF) i Operaciji Enduring Sloboda (OEF). Dvanaest intervjua obavljeno je sa veteranima koji nisu rutinski primali zdravstvenu zaštitu preko Odjela za boračka pitanja (VA), a 14 intervjua je obavljeno sa veteranima koji su bili.
"Pokušavamo da se odmaknemo od standardnog okvira za PTSP kako bismo kontekstualizirali iskustvo veterana i dobili precizniju sliku o tome kako izgledaju veterinari koji se vraćaju iz rata." I Smith i True koristili su polustrukturirani stil intervjua koji se sastoje od nedirektivih, otvorenih pitanja kao što su "Recite mi o svom iskustvu dok ste bili raspoređeni", "S kim, ako ikim, razgovarate o svojim ratnim iskustvima?" i "Kojim, ako ih ima, problemima ste se bavili od povratka?" Intervjui su obično trajali nekoliko sati i snimani. Intervjuirani veterani su predstavljali sve četiri grane vojske i svi su bili raspoređeni barem jednom u OIF ili OEF.
Analizirajući prijavljena iskustva veterana nakon intervjua, Smith i True primjećuju da su mnogi od njih imali zajedničkog u svojim pričama, posebno osjećaj da je njihovo borbeno iskustvo bilo nešto što je malo tko mogao razumjeti i da su se osjećali "vanzemaljcima" među porodicom i prijateljima.
Ovo pitanje, ističu autori, zbunjuje činjenica da su sadašnji ratovi mnogo manje vidljivi od prethodnih ratova poput Vijetnama, gdje su mnogi Amerikanci poznavali nekoga ko je služio. Mnogi današnji vojnici sebe nazivaju "manje od jednog procenta."
"Unutar naše kulture, postoji ova dihotomija hrabrog heroja s jedne strane i izubijanog veterinara s druge strane. I pravo iskustvo često nije u tim ekstremima i ostavlja veterane da se osjećaju ako im se ne sudi, pogrešno shvaćen", rekao je Smith.
Mnogi vojnici s kojima su Smith i True razgovarali također su govorili o borbi kao o vremenu kada su se osjećali "sigurno", čak i više nego kada su se vraćali u Sjedinjene Države. Vojska je, ističu autori, institucija visokog režima u kojoj vojnici razvijaju identitete koji im daju osjećaj reda, poslušnosti i kolektivizma. Kada se vrate kući, "ponašanje je iznenada dobrovoljno i nedostatak režima (i većeg osjećaja svrhe) je osnova nevolje", pišu oni.
Smith je rekao da mnogi vojnici imaju poteškoća da kreiraju identitet kada se vrate u civilni život.
"Ponovo shvatate ko ste i to je proces koji svi mi redovno radimo u životu, ali u ovom slučaju se vraćate i mučno je pokušavati da shvatite sebe nakon ovog borbenog iskustva Unutar ukupne vojne institucije, iako postoje prijetnje i povrede, to je također duboko oblikovalo ko ste bili i vaš osjećaj sebe. Taj poredak i identitet više nisu dio svakodnevice nakon izlaska iz servisa."
Veterani koje su Smith i True intervjuirali izjavili su da se osjećaju kao da počinju ispočetka kada su se vratili kući, dok su se drugi osjećali distancirano od svojih civilnih odnosa, bojeći se otkriti previše o svom borbenom iskustvu iz straha da će biti osuđeni ili pogrešno shvaćen. Autori ističu da uskraćivanje takvih informacija može umanjiti sposobnost veterana da se reintegriše u civilni život zaoštravanjem tih odnosa s ljudima koji bi bili njihov primarni sistem podrške.
Ovi "zaraćeni identiteti" mogu djelovati kao katalizator ili čak biti prisutni kao problemi u ponašanju mentalnog zdravlja, navodi list. Smith i True tvrde da je potrebno posvetiti više pažnje ovom psihološkom procesu koji se odigrava kada se vojnici vrate iz rata i širenju okvira koji okružuje probleme mentalnog zdravlja vojnika izvan dijagnostičkih bolesti kao što su PTSP i depresija.
Smith je rekao da, iako je proširenje programa socijalne podrške uvijek potrebno, proširenje dijaloga oko iskustva veterana bi bio dobar prvi korak.
"Mislim da je jedno od većih problema to što imamo dosta poteškoća da razgovaramo o ratnoj stvarnosti. Mnogo toga se može učiniti da se poboljša razumijevanje i razgovor oko onih koje su definitivno teške teme. Svima nam je teško razmišljati o viđenju, postupanju i suočavanju s raskomadanom djecom, i zaista želimo na to zatvoriti oči. Ali zatvaranje na to oko je dio kontinuirane borbe."
