Kako doživljavamo svoju ranjivost na terorizam? Da li kroz naš osjećaj mjesta, kao što su urbana naselja u kojima živimo ili kancelarije u kojima radimo (kao što su dokazi ranije sugerirali); ili je to zapravo kroz mobilnost, kada putujemo između mjesta, kontradiktorni pojam 'bemjesta'? Nedavno istraživanje objavljeno u Urban Geography bavi se upravo ovim pitanjem.
Fokusirajući svoje istraživanje na percepciju ljudi o njihovoj ranjivosti na terorizam, Kevin Keenan je 2008. godine obavio intervjue sa domaćinima u Bostonu, SAD, i ohrabrio ih da definišu terorizam i govore o svojim osjećajima prema njemu.
Prema ovoj studiji, transportni sistemi su ti zbog kojih se osjećamo u većoj opasnosti od terorizma, a ne zbog samog osjećaja 'bemjesta'. Nije toliko odredište našeg putovanja, već samo putovanje ono što utiče na našu percipiranu ranjivost na terorizam.
Uprkos tome, Keenanova studija također otkriva da su "siromašni prilično svjesni svoje ranjivosti i relativne nepokretnosti", što sugerira da naše lično bogatstvo može pojačati ili ublažiti naš osjećaj ranjivosti. Ovo naglašava potrebu politike za povećanjem mogućnosti mobilnosti za siromašne, što može pomoći da se povećaju šanse za efikasnu evakuaciju u slučaju terorističkog incidenta.
Bilo da se radi o našem osjetilnom mjestu ili 'bezmjesnosti' zbog čega se osjećamo najugroženijim od terorizma, ova studija nas podsjeća na važnost svjesnosti svog okruženja kada smo u pokretu, kako bismo se osjećali sigurniji u našim svakodnevnim životima.
