Više od 230.000 muškaraca će ove godine u Sjedinjenim Državama dobiti dijagnozu raka prostate, ali određivanje njihovog toka liječenja ostaje izvor značajne debate. Nova studija istraživača sa Univerzitetske bolnice Upsala, Švedska, Harvard School of Public He alth (HSPH) i kolega – koja se zasniva na jednom od nekoliko randomiziranih studija sprovedenih kako bi se direktno pozabavila ovim problemom – otkriva značajno dugoročno smanjenje smrtnosti muškaraca s lokaliziranim karcinomom koji su podvrgnuti radikalnoj prostatektomiji. Dok se čini da je korist od mortaliteta ograničena na muškarce mlađe od 65 godina, operacija je smanjila rizik od metastaza i potrebu za dodatnim liječenjem kod starijih muškaraca.
Članak se pojavljuje u izdanju New England Journal of Medicine od 6. marta 2014.
Istraživači su koristili podatke iz Skandinavske studije o karcinomu prostate broj 4, koja je randomizirala 695 muškaraca s ranim rakom prostate na liječenje operacijom ili budnim čekanjem bez početnog liječenja, uz praćenje do 24 godine. Tokom studije, umrlo je 200 od 347 muškaraca u operacijskoj grupi i 247 od 348 muškaraca u grupi budnih čekanja. Od smrtnih slučajeva, 63 u grupi za operaciju i 99 u grupi sa budnim čekanjem nastali su zbog raka prostate.
"Najnoviji rezultati ispitivanja SPCG-4 ukazuju na to da operacija ne samo da može poboljšati preživljavanje, posebno kod muškaraca kojima je dijagnosticirana u mlađoj dobi ili sa bolešću srednjeg rizika, već i da operacija može smanjiti teret bolesti u uvjeti razvoja metastaza i potreba za palijativnim liječenjem”, rekla je koautorica Jennifer Rider, docentica na Odsjeku za epidemiologiju na HSPH i docentica medicine, Channing Division of Network Medicine, Brigham and Women’s Hospital."Međutim, veliki dio muškaraca u ispitivanju koji su još uvijek živi sa 18 godina nije zahtijevao početnu operaciju ili bilo kakvu naknadnu terapiju, što ukazuje na potencijalne prednosti aktivnih strategija nadzora za ograničavanje pretjeranog liječenja."
