Tri obećavajuća biomarkera koji se proučavaju za otkrivanje Alchajmerove bolesti u ranim fazama izgleda da prolaze kroz iznenađujuću promjenu kako pacijenti razvijaju simptome demencije, izvještavaju istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Washington u St. Louisu.
Naučnici koriste biomarkere za procjenu promjena u mozgu koje su povezane s bolešću kod istraživača volontera. Nivoi markera neuronske povrede rastu u kičmenoj tečnosti deceniju ili više pre početka demencije, ali u novom zaokretu, istraživanje po prvi put pokazuje da se oni kasnije obrću, smanjujući kao simptomi gubitka pamćenja i mentalnog stanja. pada.
Rezultati se pojavljuju na mreži 5. marta u Science Translational Medicine.
"Nismo sigurni zašto je došlo do ovog preokreta, ali razumijevanje može biti vrlo važno za klinička ispitivanja lijekova za liječenje ili prevenciju Alchajmerove bolesti", rekla je viši autor Anne Fagan, dr., profesorica neurologije. "Promjene u nivoima ovih biomarkera vjerovatno će biti među kriterijima koje koristimo za procjenu uspjeha ili neuspjeha Alchajmerovih lijekova, tako da moramo znati kako se ti biomarkeri normalno ponašaju u odsustvu liječenja."
Motivisani spoznajom da Alchajmerova bolest oštećuje mozak deceniju ili više pre nego što izazove demenciju, istraživači su identifikovali nekoliko biomarkera bolesti kod pacijenata pre nego što razviju simptome. Nadaju se da će koristiti biomarkere za dijagnosticiranje pacijenata i početak liječenja mnogo prije pojave problema s pamćenjem i drugim moždanim funkcijama koje karakteriziraju demenciju.
Fagan i njene kolege proučavale su podatke Dominantno naslijeđene Alchajmerove mreže (DIAN), multinacionalnog istraživačkog projekta koji vodi Univerzitet Washington. Svi učesnici DIAN-a dolaze iz porodica pogođenih genetskim mutacijama koje uzrokuju rijetke nasljedne oblike Alchajmerove bolesti. Nosioci mutacije svoje porodice mogu razviti simptome mentalnog pada već u 30-im godinama.
DIAN učesnici se redovno procjenjuju korištenjem raznih testova, uključujući analize Alchajmerovih biomarkera u njihovoj kičmenoj tekućini. Za novu studiju, Fagan i njeni koautori pogledali su tri biomarkera u vezi sa povredama u uzorcima kičmene tečnosti prikupljenim u višestrukim evaluacijama 26 učesnika DIAN-a. Svi učesnici su imali mutaciju koja je uzrokovala Alchajmerovu bolest.
Dva biomarkera, tau i p-tau, su strukturni proteini koji formiraju neurofibrilarne zaplete koje se vide u mozgu pacijenata sa Alchajmerom; treći je neuronski senzor za kalcijum koji se zove VILIP-1. Nivoi tri biomarkera se povećavaju nakon povrede neurona i povezani su sa padom kognitivnih funkcija. Dokazi upućuju na to da dok Alchajmerova bolest napada mozak, umiruće ćelije oslobađaju biomarkere, oslobađajući ih da budu isprani u kičmenu tečnost.
Kao što se i očekivalo, nivoi biomarkera su se vremenom povećavali kod učesnika koji još nisu razvili demenciju. Ali istraživači su bili iznenađeni kada su otkrili da su se kod većine učesnika koji su imali demenciju nivoi tri biomarkera s vremenom smanjivali. Pad nivoa je bio relativno mali, ali dosljedan i statistički značajan.
"Ovo je bilo vrlo zanimljivo, posebno s obzirom na to da su prethodne studije pokazale da se drugi pokazatelji Alchajmerove bolesti, kao što je smanjenje mozga, nastavljaju i nakon pojave demencije," rekao je Fagan..
Fagan je spekulisao da povećanje nivoa biomarkera pre demencije verovatno odražava intenzivnu fazu ćelijske smrti, dok smanjenje nivoa kako demencija počinje ukazuje na usporavanje ovog procesa. Međutim, također je moguće da takva smanjenja rezultiraju smanjenjem broja preostalih moždanih stanica koje Alchajmerova bolest tek treba da ubije, rekla je.
Da bi unapredili istraživanje, naučnici prikupljaju podatke o novim upisnicima DIAN-a i nastavljaju da prate učesnike u trenutnoj studiji.
"Naši nalazi su ograničeni i malim brojem učesnika koje smo proučavali i činjenicom da smo imali samo nekoliko godina longitudinalnog praćenja", rekao je Fagan. "Dodatni podaci uzeti u dužem vremenskom periodu pomoći će nam da izvučemo definitivnije zaključke."
Potrebna su i dodatna istraživanja kako bi se saznalo da li nivoi biomarkera prolaze kroz sličnu promjenu kod pacijenata s češćim sporadičnim oblicima bolesti, koji se obično dijagnosticiraju kasnije u životu.
