Postoje jasne prednosti podizanja dvojezičnog djeteta. Ali mogu li postojati neke stvari koje učenje drugog jezika ne proizvodi, kao što je mladić otvorenog uma?
Novo istraživanje Univerziteta Concordia pokazuje da, kao i jednojezična djeca, dvojezična djeca radije komuniciraju s onima koji govore svoj maternji jezik sa maternjim naglaskom, a ne s vršnjacima sa stranim akcentom.
Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Psychology, a čiji su koautori profesorice psihologije Krista Byers-Heinlein i Diane Poulin-Dubois, proširuje ranija istraživanja koja pokazuju da djeca koja govore jedan jezik radije komuniciraju s onima koji dijele njihov maternji naglasak.
Byers-Heinlein i Poulin-Dubois u početku su mislili da će dvojezična djeca biti otvorenija od svojih vršnjaka koji govore jednom jeziku. Rezultati, međutim, pokazuju da i oni preferiraju razmjenu sa zvučnicima "bez akcenta".
Kao dio studije, 44 djece sa područja Montreala između pet i šest godina prikazana su dva lica na ekranu kompjutera. Audio snimci su pušteni za svako lice; jedan je pročitao frazu na djetetovom maternjem akcentu, dok je drugi pročitao istu frazu na stranom akcentu. Istraživači su namjerno odabrali strani naglasak koji nije bio poznat nijednoj djeci i različite asocijacije između lica i glasova.
Djeca učesnici su zamoljeni da pokažu na lica koja bi radije imali kao prijatelja. Većina je izabrala lica koja odgovaraju njihovom izvornom akcentu.
Pa zašto su dvojezična djeca pristrasna prema stranim akcentima? Prema Byers-Heinleinu, ovo može biti povezano sa sklonošću djece prema familijarnosti.
"Djeca više vole da komuniciraju s ljudima koji su poput njih i mogu percipirati naglasak kao obilježje autsajdera," kaže ona.
Ova studija ima implikacije na roditelje. Budući da djeci nedostaje samosvijest da se podsjete da je naglasak površna mjera karaktera, roditelji bi trebali biti direktniji u učenju svoje djece o akcentima.
"Rano pokazujemo predrasude, tako da bi moglo biti potrebno educirati svu djecu, bez obzira na njihovo jezičko porijeklo, o tome šta je naglasak i kako on ne odražava ništa o ljudima osim činjenice da su oni ne govore svoj maternji jezik, " kaže Byers-Heinlein.
