Zlostavljanje djece je pouzdan prediktor posttraumatskog stresnog poremećaja, ali ne pate sva m altretirana djeca od njega, kaže Chad Shenk, docent humanog razvoja i porodičnih studija, Penn State, koji je ispitivao zašto su neka m altretirana djeca razviju PTSP, a neki ne.
Shenk i njegov istraživački tim otkrili su da su adolescentkinje koje su prošle godine doživjele zlostavljanje i bile spremne da pričaju o svojim bolnim iskustvima i svojim mislima i emocijama, imale manje šanse da imaju simptome PTSP-a godinu dana kasnije. Oni koji su pokušali izbjeći bolne misli i emocije imali su znatno veću vjerovatnoću da će kasnije ispoljiti simptome PTSP-a. Istraživači izvještavaju svoje rezultate u trenutnom broju Development and Psychopatology.
"Izbjegavanje je nešto što svi radimo", rekao je Shenk. "Ponekad je lakše ne razmišljati o nečemu. Ali kada se oslanjamo na izbjegavanje kao strategiju suočavanja… tada može doći do negativnih posljedica."
Približno 40 posto m altretirane djece razvije PTSP u nekom trenutku svog života. Shenk je nastojao identificirati faktore koji su spriječili preostalih 60 posto da dožive poremećaj.
"Djeca i adolescenti vrlo različito reaguju na zlostavljanje, a mi još ne znamo ko će razviti PTSP, a ko neće", rekao je Shenk. "Koji faktori objašnjavaju ko će razviti PTSP, a ko neće? Ova studija je pokušala identificirati te uzročne puteve do PTSP-a."
Jedna teorija tvrdi da je PTSP uzrokovan disregulacijom u više neurobioloških procesa, uključujući nedostatak kortizola ili pojačanu supresiju respiratorne sinusne aritmije - od kojih svaka utiče na to kako pojedinci mogu ostati mirni tokom stresa.
Postoje i psihološke teorije, koje uključuju iskustveno izbjegavanje, sklonost izbjegavanju negativnih osjećaja poput straha, tuge ili srama. Šenkova studija testirala je ove teorije kreiranjem jednog statističkog modela koji ih je sve uključivao da bi se videlo koji faktori najbolje objašnjavaju simptome PTSP-a.
"Bilo bi neprikladno reći da su to konkurentske teorije, ali u literaturi se često tako tretiraju", rekao je on. "Istražitelji su zapravo fokusirani na različite nivoe analize, jedan neurološki i jedan psihološki, i mislim da su ti procesi povezani."
U tri različite tačke tokom dvije godine, Shenk i njegov istraživački tim su ispitivali djevojčice koje su pretrpjele barem jednu od tri vrste m altretiranja djece - fizičkog zlostavljanja, seksualnog zlostavljanja ili zanemarivanja - tokom prethodne godine. 51 m altretirana adolescentkinja je upoređena sa 59 adolescentkinja koje nisu iskusile m altretiranje.
Utvrđivanje koji procesi predstavljaju najveći rizik za PTSP moglo bi pružiti osnovu za programe prevencije i kliničke intervencije, rekao je Shenk.
"Ako možemo da pronađemo šta je uzrok ili put rizika, onda znamo šta da klinički ciljamo," rekao je.
