Dvije nedavne genetske studije proširuju listu gena uključenih u tjelesnu masnoću i indeks tjelesne mase, te njihovu vezu sa glavnim zapadnim zdravstvenim problemima: srčanim bolestima, visokim krvnim pritiskom i dijabetesom. Jedna studija je pokazala da viši indeks tjelesne mase (BMI) uzrokuje štetne efekte na rizik od dijabetesa tipa 2, visokog krvnog tlaka i upale, dok je druga studija otkrila da su genski signali povezani s višim nivoima tjelesne masti, bez pokazivanja uzročnosti.
"Ovi nalazi su veoma relevantni za pandemiju gojaznosti u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim zemljama", rekao je genetičar Brendan J. Keating, D. Phil., iz Centra za primijenjenu genomiku u The Children's Hospital of Philadelphia. "Naravno, preostaje još mnogo istraživanja da se otkriju dodatni geni uključeni u ove složene metaboličke bolesti i da se bolje razumije kako poboljšati tretmane."
Keating, koji je ranije pomogao u stvaranju velikog alata za otkrivanje gena nazvanog Cardio Chip, bio je suvoditelj obje studije, koje su se oslanjale na velike međunarodne timove naučnika koristeći DNK, laboratorijske podatke i podatke o bolestima iz desetina hiljada ljudi.
U istraživanju BMI, objavljenom u izdanju American Journal of Human Genetics od 6. februara, Keating je sarađivao sa kliničkim epidemiologom Michaelom V. Holmesom, MD, Ph. D., sa Medicinskog fakulteta Perelman na Univerzitet u Pensilvaniji. U toj studiji je korišten nedavno razvijen epidemiološki alat pod nazivom Mendelska randomizacija (MR) koji isključuje zbunjujuće faktore kao što su utjecaji ponašanja i okoline kako bi se konstruirali rezultati genetskog rizika za specifične osobine od interesa.
Studijski tim analizirao je osam populacijskih kohorti uključujući preko 34.000 osoba evropskog porijekla, od kojih je preko 4.400 imalo dijabetes tipa 2, preko 6.000 je imalo koronarnu bolest i preko 3.800 je imalo prethodni moždani udar.
Njihova analiza, zaključili su autori, podržava važnost BMI u regulaciji kardiometaboličkih osobina i rizika od dijabetesa tipa 2. "Naši nalazi sugeriraju da će smanjenje BMI vjerovatno rezultirati višestrukim smanjenjem kardiovaskularnih osobina: krvnog tlaka, upale, glukoze natašte i inzulina, te rizika od dijabetesa tipa 2", rekao je Keating..
"Ova studija je prva koja koristi ovu novu tehniku MR-a sa kombinacijom genetskih markera za koje je poznato da utiču na BMI, za procjenu uzročne veze BMI i sveobuhvatnog repertoara osobina", rekao je Holmes. Dodao je da, iako je studija pokazala da povećanje BMI ima nepoželjan učinak na kardiometaboličke faktore, zanimljivo, nije pokazala da veći BMI povećava rizik od koronarne bolesti srca.
Keating je takođe bio ko-voditelj druge studije, objavljene 6. januara u Human Molecular Genetics, analizirajući gene povezane sa centralnom adipozom. Mjere centralne adipoznosti, ili tjelesne masti, mogu se izvesti korištenjem obima struka i omjera struka i kukova. "Za procjenu utjecaja gena povezanih s težinom, centralna adipoznost je poželjnija od BMI, jer BMI također odražava utjecaj gena koji utiču na visinu", rekao je Keating.
Keating-ov ko-stariji autor bila je Kira C. Taylor, Ph. D., M. S., sa Univerziteta Louisville. Istraživački tim je izvršio meta-analizu na preko 57.000 subjekata evropskog porijekla, a zatim je potvrdio svoje rezultate u još većem broju nezavisnih studija.
Ova studija je otkrila tri nova genetska signala povezana sa centralnom adipozom, u genima TMCC1, HOXC10 i PEMT. Osim toga, tim je pronašao još dva nova genetska signala, u genima SHC1 i ATBDB4, koji su uočeni samo kod žena."Prethodna istraživanja su izvijestila o različitim varijantama gena koje djeluju između muškaraca i žena u vezi s masnoćom", rekao je Keating. "Ovo nam daje početne naznake o genima koji su povezani sa spolno specifičnim oblicima tijela. Buduća istraživanja koja koriste ove nalaze mogu dati uvid u stvarne biološke mehanizme koji diktiraju zašto muškarci i žene imaju različite tjelesne distribucije masnih naslaga."
Studija adipoznosti pokazala je povezanost, a ne uzročnu ulogu, za genetske signale, s drugim signalima koji tek treba otkriti korištenjem još većih uzoraka. Nekoliko gena, dodao je Keating, nalazi se u regulatornim regijama. Dodao je da je potreban dodatni rad kako bi se otkrila biologija ovih signala, ali prvi koraci u identifikaciji gena koji podupiru ove osobine su postignuti.
