Očevi koji su se vratili nakon služenja vojnog roka navode da imaju poteškoća u povezivanju sa malom djecom koja ih se ponekad ne sjećaju, prema studiji objavljenoj ove sedmice.
Dok su očevi u studiji željno očekivali ponovno okupljanje sa svojim porodicama, prijavili su značajan stres, posebno oko pitanja ponovnog povezivanja s djecom, prilagođavanja očekivanja od vojske porodičnom životu i zajedničkog roditeljstva.
"Član servisa koji se rasporedi kada je njegovo dijete beba i vrati se kući kada je dijete malo dijete, može pronaći potpuno drugo dijete", kaže glavni autor dr. Tova Walsh. "Pod ovim okolnostima, očevi smatraju da je potreban značajan napor da se ponovo izgradi njihov odnos sa svojim djetetom."
Studija je objavljena u posebnom izdanju časopisa He alth & Social Work posvećenom potrebama vojnih porodica. Oko 37 posto od 2 miliona američke djece pripadnika vojske mlađe je od 6 godina, što sugerira da su takvi problemi široko rasprostranjeni.
Walsh, stipendista Fondacije Robert Wood Johnson za zdravlje i društvo, provodi tri godine radeći na istraživanju na Medicinskom fakultetu i javnom zdravlju Univerziteta Wisconsin. Za ovu studiju, ona i kolege intervjuisale su 14 očeva djece uzrasta od 6 godina i manje koji su se vraćali iz borbenog djelovanja. Većina su bili pripadnici Nacionalne garde Mičigenske vojske. Mala grupa je bila dio veće studije koja procjenjuje grupni razred roditeljstva pod nazivom STRONG Military Families.
Za neke, ponovno okupljanje njihove djece nije prošlo kako se očekivalo. Jedan otac je rekao istraživačima o dolasku kući malom detetu koje se uhvatilo za majčinu nogu: "On me je (bio) gledao kao: 'Ko je to?' Morala je da mu kaže: 'To je tata.' Nemam pojma kakav bi bio naš odnos da nije bilo rata u Iraku."
Očevi su izjavili da žele poboljšati svoje roditeljske vještine, naučiti bolje izražavati emocije i upravljati svojim temperamentom. Polovina očeva ispunila je kliničku definiciju posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a većina ostalih je imala subkliničke simptome traume. Nekoliko ih je izjavilo da im je bilo teško da ostanu mirni kada su se njihova mala djeca ponašala ili su rekli da su bili pod stresom ponašanjem svoje djece.
"Rezultati pokazuju da trebamo podržati vojne porodice tokom reintegracije," kaže Walsh. „Vojni očevi su prijemčivi za informacije i podršku koja će im pomoći da shvate i odgovore na tipične odgovore njihove djece na razdvajanje i ponovno okupljanje. Svi se nadaju da će obnoviti svoje odnose sa svojom malom djecom."
