Kako da "znamo" iz kretanja jurećeg automobila u našem vidnom polju da li ide pravo prema nama ili je vjerovatnije da će se pomaknuti udesno ili ulijevo?
Naučnici odavno znaju da se naše percepcije vanjskog svijeta obrađuju u našem korteksu, šestoslojnoj strukturi u vanjskom dijelu našeg mozga. Ali koliko se te obrade zapravo dešava u korteksu? Da li oči govore mozgu puno ili malo o sadržaju vanjskog svijeta i objektima koji se kreću unutar njega?
U detaljnom istraživanju neurona koji povezuju oči i mozak miševa, biolozi sa UC San Diego otkrili su da je sposobnost našeg mozga i mozga drugih sisara da shvate i procesuiraju u našem mozgu usmjerene pokrete rezultat aktivacije u korteksu signala koji potiču iz ćelija koje osjete pravac u mrežnjači naših očiju.
"Iako se o ćelijama mrežnjače koje otkrivaju pravac znalo već pola veka, ono što one zapravo rade je bila misterija - uglavnom zato što niko nije znao kako da prati njihove veze duboko u mozak", rekao je Andrew Huberman, docent neurobiologije, neuronauke i oftalmologije na UC San Diego, koji je vodio istraživački tim, koji je uključivao i biologe sa Salk instituta za biološke nauke. “Naša studija pruža prvu direktnu vezu između stanica koje osjete pravac u retini i korteksu i na taj način pokreće novu ideju da 'znamo' u kojem se smjeru stvari kreću posebno zbog aktivacije ovih neurona mrežnice selektivnih na smjer." Studija, nedavno objavljena na internetu, pojavit će se u štampanom izdanju časopisa Nature od 20. marta.
Otkriće veze između ćelija koje osjete pravac u retini i korteksu ima niz praktičnih implikacija za neuronaučnike koji liječe smetnje u obradi pokreta, kao što je disgrafija, stanje koje je ponekad povezano s disleksijom koje utječe na smjer orijentirane vještine.
"Razumijevanje ćelija i neuronskih kola uključenih u otkrivanje usmjerenog kretanja moglo bi nam jednog dana pomoći da razumijemo nedostatke u obradi pokreta, kao što su oni koji uključuju disleksiju, i može informirati o strategijama za liječenje ili čak ponovno povezivanje ovih kola kao odgovor na ozljede ili uobičajene neurodegenerativne bolesti, kao što su glaukom ili Alchajmerova bolest", rekao je Huberman.
On i njegov tim otkrili su vezu kod miševa koristeći nove tipove modificiranih virusa bjesnila koje je pionir Ed Callaway, profesor na Institutu Salk, i slikanjem aktivnosti neurona duboko u mozgu tokom vizualnog iskustva.
