Dva soja pacova, konzerve glazura od vanile i teorija pomogli su profesorici psihologije na MSU Kelly Klump da napravi korak bliže pronalaženju genetskih uzroka, a na kraju i tretmanu za prejedanje.
U svom najnovijem istraživanju, Klump je odlučila da koristi štakore kako bi pomogla u identifikaciji različitih bioloških i genetskih faktora koji doprinose prejedanju.
"Na osnovu našeg prethodnog istraživanja, znamo da na prejedanje utiču geni, ali nismo bili u mogućnosti da identifikujemo kod ljudi koji geni doprinose prejedanju. Ovim istraživanjem odlučili smo da proučimo dva različita soja pacova umjesto ljudi", rekao je Klump. "Za razliku od ljudi, životinje nemaju kulturološke, psihološke ili psihosocijalne faktore rizika za prejedanje, pa ih je lakše proučavati. Štakora bi bilo manje važno kako izgleda."
Klump i njen tim proučavali su dva različita soja pacova - Sprague-Dawley i Wistar pacove - kako bi utvrdili da li je jedan soj sklon prejedanju. Dvije sedmice, Klump i kolege su vodili eksperiment hranjenja sa 30 Sprague-Dawley ženki pacova i 23 Wistar štakora. Pacovi su dobijali svoj uobičajeni obrok od "čou" (kao što je piletina i povrće za ljude) i povremeno, glazura od vanile.
"Mi smo štakorima davali samo glazuru od vanile svaki drugi dan jer to oponaša ljudske navike u prejedanju", rekla je Britny Hildebrandt, postdiplomac u laboratoriji Klump.
A zašto glazura od vanile? "Ljudi ne jedu zelenu salatu ili meso, oni uglavnom jedu slatkiše", rekao je Klump.
Ono što su Klump i njen tim otkrili je da je stopa prejedanja na glazuri od vanile bila mnogo veća kod ženki pacova Sprague-Dawley.
"Sada kada znamo da su pacovi Sprague-Dawley skloni prejedanju, ovo pomaže da se suzi opseg hiljada mogućih gena koji bi mogli doprinijeti ovom poremećaju", rekao je Klump.
"Sada možemo proučavati soj da identifikujemo gene koji mogu doprinijeti bolesti. Odatle možemo mapirati ove gene kod ljudi. Ako možemo suziti na 20-ak gena, onda smo jedan korak bliže pronalaženju efikasnog tretmana za prejedanje."
Klump je bio u potrazi više od 20 godina da pronađe uzrok prejedanja i na kraju tretman. Prejedanje je jedan od ključnih simptoma većine poremećaja u ishrani, uključujući bulimiju nervozu i podtip anoreksije.
Na žene prvenstveno utiču poremećaji u ishrani sa omjerom od samo jednog muškarca na svakih deset žena. Ovi poremećaji mogu trajati godinama. Tokom ovog vremenskog okvira, efikasan tretman je kritičan jer poremećaji u ishrani imaju najveću stopu smrtnosti od svih psihijatrijskih poremećaja. A ako ne ubije, šteta koju proizvodi može biti nepovratna, prema Klumpu.
"Žene sa poremećajima u ishrani strašno pate i zaslužuju da ovo bude na našoj nacionalnoj agendi uz finansiranje kontinuiranih istraživanja", rekao je Klump. "Predugo su ljudi mislili da su žene s poremećajima u ishrani samo sujetne djevojke koje žele biti lijepe. Poremećaji u ishrani zaslužuju isti nivo pažnje, sredstava za liječenje i finansiranja kao i drugi poremećaji, poput šizofrenije i bipolarnog poremećaja. Niko rekao bi da je neko šizofreničar jer samo želi da razmišlja o zanimljivim mislima."
Studija je objavljena online u Physiology & Behavior, službenom časopisu Međunarodnog društva za bihevioralne neuronauke.
