Kompjuterski model stvorio je najefikasniju formulu za smanjenje širenja HIV-a među korisnicima droga u New Yorku u narednih 25 godina. Razvijen od strane naučnika sa Škole javnog zdravlja Mailman Univerziteta Columbia i Univerziteta Brown, model preporučuje kombinaciju intervencija, uključujući povećano testiranje na HIV, poboljšani pristup liječenju od ovisnosti, povećanu upotrebu programa zamjene igala i špriceva i široku primjenu antiretrovirusnog liječenja kao prevencija. Rezultat bi smanjio nove infekcije za više od 60 posto do 2040.
Da bi procijenili efikasnost različitih preventivnih postavki, istraživači su modelirali prijenos HIV-a u grupi seksualno aktivnih odraslih osoba starosti od 15 do 64 godine u gradskom području New Yorka, uključujući one koji injektiraju droge, a koji ne uživaju injekcione droge, i ljudi koji ne koriste droge. Oni su uporedili projektovanu incidenciju HIV-a u 2020. i 2040. koristeći trenutne pristupe incidenciji ako je primijenjena jedna ili više od četiri intervencije.
Kombinacija sva četiri pristupa dovela je do najvećeg udjela spriječenih slučajeva vijesti. Povećanje sve četiri intervencije istovremeno rezultiralo je smanjenjem broja novih infekcija za 62,4% do 2040.
"Kombinirana intervencija proširenja strategija liječenja kao prevencije povećanjem pristupa liječenju HIV-a za osobe koje injektiraju droge, poboljšanjem njihove privrženosti terapiji i osiguravanjem da ostanu u skrbi bila je najefikasniji pristup koji smo mi analizirao", rekao je Sandro Galea, dr.med., dr. PH, profesor Gelman i predsjedavajući Odsjeka za epidemiologiju na Mailman School of Public He alth.
Svaka hipotetička strategija za sebe rezultirala je većim smanjenjem HIV-a u poređenju sa strategijama koje su sada na snazi. Povećano testiranje na HIV rezultiralo je smanjenjem od 12%; uz prošireni pristup liječenju od ovisnosti o drogama došlo je do smanjenja od 26%. Ostala smanjenja su bila 34% za povećanu upotrebu programa igala i šprica i 45% za povećanje tretmana kao prevencije.
Kada su dvije od četiri intervencije kombinovane - poboljšanje programa zamjene igala i povećanje tretmana i njege HIV-a - dobici su doveli do skoro jednakog smanjenja novih slučajeva HIV-a kao i sve četiri intervencije zajedno. Nijedna strategija nije potpuno eliminirala prijenos HIV-a.
"Ovo modeliranje pokazuje da postoji važna uloga za cijeli spektar preventivnih napora kojima raspolažemo," rekao je Brandon Marshall, dr., docent za javno zdravlje na Brownu i bivši postdoktorski naučnik na Mailman School.„Važno je da ovo istraživanje podržava ciljeve njujorškog Unapređenog sveobuhvatnog plana prevencije koji poziva na povećanje testiranja na HIV, programe za poboljšanje zadržavanja u njezi HIV-a, finansiranje razmjene špriceva i bolju povezanost s liječenjem od ovisnosti o drogama. Zaista imamo da udvostručimo naše napore povećanjem ovih programa ako želimo da postignemo ciljeve ovog ambicioznog plana, i na kraju, smanjimo učestalost na nulu."
Nedavni podaci o nadzoru Centra za kontrolu i prevenciju bolesti pokazuju da se otprilike jedna od deset novih HIV infekcija godišnje – ili 4.000 slučajeva – može pripisati ubrizgavanju droga. Dr. Galea i Marshall sugeriraju da bi njihovi najnoviji rezultati također mogli imati važne implikacije na međunarodno okruženje, posebno one koje ograničavaju ili zabranjuju pristup programima smanjenja štete.
Takođe treba napomenuti, prema dr. Marshallu: "Iako se ova posebna studija nije fokusirala na aspekt isplativosti, druga istraživanja su pokazala da se intervencije koje smo modelirali ispostavilo da štede - u prosjeku 350.000 dolara u troškovima doživotnog liječenja - jer sprječavaju nove infekcije."
