Moždani udar je jedan od najčešćih neuroloških poremećaja u svijetu. Mnogi ljudi koji su preživjeli moždani udar imaju ozbiljne zdravstvene probleme. Neki pacijenti, na primjer, ne mogu da percipiraju jednu stranu svog tijela i mogu imati problema s vidom, sluhom i osjećajem na toj strani. Situaciju komplikuje činjenica da većina ovih pacijenata nije u stanju da proceni sopstveno zdravstveno stanje ili čak negira da problem uopšte postoji. Do sada je bilo nekoliko obećavajućih terapijskih opcija za pacijente s ovim stanjem.
Tim neuropsihologa na Univerzitetu Saarland, predvođen profesorom Georgom Kerkhoffom, razvio je novu tehniku koja pomaže da se pacijentima povrati percepcija zvukova i slika.
Moždani udar može uzrokovati trajno oštećenje važnih dijelova mozga, što rezultira da je mnogim osobama koje su preživjele moždani udar potrebna doživotna njega i podrška. 'Nije neuobičajeno da pacijenti s moždanim udarom pate od nedostatka svijesti ili smanjenog odgovora na podražaje na jednoj strani tijela. Ovo stanje, poznato kao hemisprostorno zanemarivanje, može značiti da pacijenti nisu u stanju da pravilno percipiraju ljude, slike ili zvukove s te strane,' objašnjava profesor Georg Kerkhoff sa Odsjeka za kliničku neuropsihologiju na Univerzitetu Saarland. 'Ovi fenomeni se obično opažaju kada je desna strana mozga oštećena, u kom slučaju je zahvaćena lijeva strana tijela.' Još jedan faktor koji komplikuje situaciju je to što pacijenti često nisu u stanju da ispravno procijene vlastito zdravstveno stanje ili čak negiraju da imaju deficit u ovoj oblasti. Stručnjaci ovaj aspekt hemisprostornog zanemarivanja nazivaju nesvjesnošću pacijenta. 'Ovaj nedostatak svijesti smanjuje šanse za terapijski uspjeh i otežava liječenje', kaže Kerkhoff. 'Do sada su postojale samo ograničene terapijske mogućnosti za ovu grupu pacijenata.'
Tim neuropsihologa u Saarbrückenu razvio je novi terapijski pristup koji je sada testiran u dvije odvojene studije. U terapiji optokinetičke stimulacije (OKS), pacijentima se prikazuje oblak tačaka na velikom ekranu na kojem je jedna od tačaka istaknuta drugom bojom. Tačke se kreću horizontalno konstantnom brzinom s jedne na drugu stranu ekrana. Pacijenti moraju očima pratiti kretanje tačaka. Smjer kretanja ovisi o tome koja je strana pacijentovog tijela zahvaćena. „Ako je zahvaćena leva strana, tačke se pomeraju sa desne strane ekrana na lijevu“, objašnjava profesor Kerkhoff. Tačke se stoga pomiču sa zdrave strane tijela na zanemarenu stranu.„Ovo efektivno tjera pacijenta da postane svjestan svoje zanemarene strane“, kaže Kerkhoff. Kada tačka stigne do ivice ekrana, pacijent mora da pomeri svoje oči nazad na početnu tačku fiksacije i vežba počinje ponovo.
Kako bi provjerio koliko je efikasna ova nova metoda, istraživački tim je sproveo studiju sa 50 ispitanika u kojoj je uporedio OKS sa treningom vizuelnog istraživanja (VET), koji je trenutno najčešće korišćena terapijska procedura za pacijente sa zanemarivanje. „Do sada su pacijentima koji su koristili VET terapiju pokazivani samo rigidni obrasci, ali pacijenti općenito bolje percipiraju pokrete“, objašnjava Kerkhoff. Korištenjem vizualnih stimulansa pokreta aktiviraju se područja mozga oboljelog od moždanog udara koja su uključena u pokrete očiju i koja olakšavaju pažnju prema zanemarenoj strani. 'Nakon pet OKS sesija, ispitanici su mjerljivo poboljšali percepciju zvukova i slika na zanemarenoj strani', kaže profesor Kerkhoff.'I efekat je održan nakon praćenja.' Nasuprot tome, nije bilo poboljšanja simptoma korištenjem VET-a.
U daljnjoj studiji, istraživački tim je uspio pokazati da OKS ne samo da trenira osjetila, već i čini pacijente sposobnijim da se nose sa svakodnevnim problemima kao što je lociranje objekata i pomaže u poboljšanju njihovog prostornog orijentacija. Nakon podvrgnute OKS terapije, pacijenti su također mogli bolje procijeniti vlastito zdravstveno stanje i više nisu poricali svoje funkcionalne smetnje.
'OKS se pokazao kao vrlo efikasan metod liječenja', kaže Kerkhoff, sumirajući rezultate dvije studije. 'OKS ubrzava oporavak i može se rano primijeniti u programima rehabilitacije od moždanog udara, posebno u slučaju pacijenata sa ozbiljnim nedostatkom svijesti.'.
