Nova studija otkriva da rodne razlike u roditeljstvu i radu u domaćinstvu i dalje postoje među grupom visoko motivisanih lekara-istraživača u ranim fazama njihove karijere. Ovo otkriće moglo bi rasvijetliti zašto akademski ljekari općenito nemaju isti uspjeh u karijeri kao njihove muške kolege.
"Moglo bi se očekivati da će unutar visokoobrazovane populacije generacije X postojati relativno ujednačena distribucija domaćeg rada. Ali ono što smo otkrili je da još uvijek izgleda da postoji razlika u očekivanjima kod kuće za muškarce i žene, čak i za one sa veoma zauzetim poslovima, čak i danas", kaže autor studije Reshma Jagsi, M. D., D. Phil., vanredni profesor radijacijske onkologije na zdravstvenom sistemu Univerziteta Michigan.
Istraživači su anketirali 1.055 ljudi sa medicinskom diplomom koji su nedavno dobili nagrade za razvoj karijere od Nacionalnog instituta za zdravlje. Pitanja su procjenjivala kako su ljekari raspoređivali svoje vrijeme i kako su izgledale njihove porodične obaveze. Studija se pojavljuje u izdanju Annals of Internal Medicine od 4. marta.
Među ljekarima koji su bili u braku, muškarci su imali skoro četiri puta veću vjerovatnoću da će imati supružnika koji nije bio zaposlen ili je radio samo skraćeno radno vrijeme. Među oženjenim ljekarima sa djecom, muškarci su prijavili da rade sedam sati duže i da provode 12 sati manje na roditeljske i kućne poslove svake sedmice od žena.
"Moguće je da se neke od ovih razlika objasne sposobnošću muških ljekara da i dalje podržavaju tradicionalni model porodice hranitelja porodice. Velika većina žena u našem uzorku bila je udata za supružnike koji rade puno radno vrijeme, dok većina muškaraca je imala supružnike sa skraćenim radnim vremenom ili neradne partnere“, kaže Jagsi.
Ali čak i kada se uzme u obzir zaposlenje supružnika i drugi faktori, udate žene sa djecom provele su 8,5 sati više na roditeljstvo i kućne aktivnosti nego njihovi muški kolege.
"Ovo takođe može odražavati uticaj nekih vrlo suptilnih nesvjesnih očekivanja koja svi imamo, a ona su bila otporna na promjene", kaže Jagsi. Na primjer, školski obrasci često prvo traže ime majke, što implicira da je žena primarna tačka kontakta.
Ovo posebno u medicinskom polju znači da će žene vjerovatno žrtvovati svoje vrijeme istraživanja, jer je to vrijeme najfleksibilnije. Ako se žrtvuje vreme istraživanja, to direktno utiče na uspeh lekara u akademskoj karijeri i na konačnu sposobnost da se popne na vodeće pozicije u ovoj oblasti.
Istraživači navode potencijalne intervencije koje bi mogle pomoći u smanjenju sukoba između profesionalnih i domaćih uloga, kao što je pružanje brige o djeci na konferencijama, omogućavanje korištenja diskrecionog finansiranja za podršku dadilji tokom putovanja na konferenciju ili davanje subvencija za čišćenje, kuvanje ili drugi kućni poslovi koji se mogu delegirati kako bi se omogućilo vrijeme i za porodicu i za zahtjevnu karijeru.
"Medicina mora biti profesija u kojoj i muškarci i žene mogu uspjeti i okruženje u kojem žene mogu biti uspješni uzori", kaže Jagsi. "Vidimo sve veće uvažavanje potrebe da se olakša ravnoteža između poslovnog i privatnog života i za muškarce i za žene, ali važno je prepoznati kako ovo nastavlja da izazove žene više nego muškarce u našem društvu."
