Za žene sa rakom dojke koje su podvrgnute terapiji zračenjem, joga nudi jedinstvene prednosti osim borbe protiv umora, prema istraživanju Univerziteta Teksas MD Anderson Cancer Center.
Preliminarne nalaze je prvi put objavio 2011. godine Lorenzo Cohen, Ph. D., profesor i direktor Programa integrativne medicine pri MD Andersonu, a sada su objavljeni u Journal of Clinical Oncology. Ovo istraživanje dio je kontinuiranih napora da se naučno potvrđuju intervencije uma i tijela kod pacijenata sa rakom i sprovedeno je u saradnji sa najvećom indijskom institucijom za istraživanje joge, Swami Vivekananda Yoga Anusandhana Samsthana u Bangaloru, Indija.
Istraživači su otkrili da dok jednostavne vježbe istezanja pomažu u borbi protiv umora, pacijenti koji su učestvovali u vježbama joge koje su uključivale tehnike kontroliranog disanja, meditacije i opuštanja u svoj plan liječenja iskusili su poboljšanu sposobnost uključivanja u svoje svakodnevne aktivnosti, bolje opće zdravlje i bolju regulaciju kortizola (hormona stresa). Žene u joga grupi su takođe bile bolje opremljene da pronađu smisao u iskustvu bolesti, koje je vremenom opadalo za žene u druge dve grupe.
Studija je također procijenila, po prvi put, prednosti joge kod pacijenata sa rakom upoređujući njihovo iskustvo s pacijentima u aktivnoj kontrolnoj grupi koji su integrirali jednostavne, generičke vježbe istezanja u svoje živote.
"Kombinacija umnih i tjelesnih praksi koje su dio joge očito ima ogroman potencijal da pomogne pacijentima da upravljaju psihosocijalnim i fizičkim poteškoćama povezanim s liječenjem i životom nakon raka, osim prednosti jednostavnog istezanja", rekao je Cohen.
Da bi se sprovela studija, 191 žena sa karcinomom dojke (faza 0-3) randomizirana je u jednu od tri grupe: 1) joga; 2) jednostavno istezanje; ili 3) bez instrukcija iz joge ili istezanja. Učesnici u grupama joge i istezanja prisustvovali su seansama posebno prilagođenim pacijentima sa rakom dojke u trajanju od jednog sata, tri dana u sedmici tokom šest sedmica tretmana zračenjem.
Učesnici su zamoljeni da izvještavaju o svom kvalitetu života, uključujući nivoe umora i depresije, njihovo svakodnevno funkcionisanje i mjere za procjenu sposobnosti pronalaženja smisla u iskustvu bolesti. Sakupljeni su uzorci pljuvačke i primijenjeni su elektrokardiogramski testovi na početku liječenja, na kraju liječenja i jedan, tri i šest mjeseci nakon tretmana.
Žene koje su praktikovale jogu imale su najveći pad nivoa kortizola tokom dana, što ukazuje da je joga imala sposobnost da pomogne u regulaciji ovog hormona stresa. Ovo je posebno važno jer su viši nivoi hormona stresa tokom dana, poznati kao prigušeni cirkadijalni ritam kortizola, povezani sa lošijim ishodima raka dojke.
Pored toga, nakon završetka tretmana zračenjem, samo su žene u grupama za jogu i istezanje prijavile smanjenje umora. Nakon jednog, tri i šest mjeseci nakon terapije zračenjem, žene koje su praktikovale jogu tokom perioda liječenja prijavile su veće koristi za fizičko funkcionisanje i opće zdravlje. Vjerovatnije je da će pronaći smisao života iz svog iskustva s rakom nego druge grupe.
Prema Cohenu, istraživanje pokazuje da razvoj prakse joge također pomaže pacijentima nakon završetka liječenja raka.
"Prelazak sa aktivne terapije nazad na svakodnevni život može biti veoma stresan jer pacijenti više ne dobijaju isti nivo medicinske njege i pažnje. Podučavanje pacijenata tehnici uma i tijela kao što je joga kao vještina suočavanja može učiniti prijelaz manje teško."
Kroz donaciju Nacionalnog instituta za rak, Cohen i njegov tim sada provode kliničko ispitivanje faze III na ženama s rakom dojke kako bi dalje utvrdili mehanizme joge koji dovode do poboljšanja fizičkog funkcionisanja, kvaliteta života i biološki ishodi tokom i nakon tretmana zračenjem. Sekundarni cilj ispitivanja, ali jedan od izuzetnog značaja, naglasio je Cohen, je procena analize troškovne efikasnosti za bolnicu, troškova korišćenja zdravstvene zaštite uopšte i ispitivanje radne produktivnosti pacijenata.