Istraživači Johnsa Hopkinsa izvještavaju da ljudi s kroničnom nesanicom pokazuju više plastičnosti i aktivnosti od onih koji dobro spavaju u dijelu mozga koji kontrolira kretanje.
"Nesanica nije noćni poremećaj", kaže voditeljica studije Rachel E. Salas, MD, docentica neurologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Johns Hopkins. "To je 24-satno stanje mozga, poput prekidača koji je uvijek uključen. Naše istraživanje dodaje informacije o razlikama u mozgu koje su povezane s tim."
Salas i njen tim, izvještavajući u martovskom izdanju časopisa Sleep, otkrili su da je motorni korteks kod onih s kroničnom nesanicom prilagodljiviji promjenama - više plastičan - nego u grupi onih koji dobro spavaju. Također su otkrili više "uzbudljivosti" među neuronima u istoj regiji mozga među onima s kroničnom nesanicom, dodajući dokaze ideji da su nesanici u stalnom stanju pojačane obrade informacija koja može ometati san.
Istraživači kažu da se nadaju da će njihova studija otvoriti vrata boljoj dijagnozi i liječenju najčešćeg i često teško rješivog poremećaja spavanja koji pogađa oko 15 posto populacije Sjedinjenih Država.
Da bi sproveli studiju, Salas i njene kolege sa Odsjeka za psihijatriju i bihevioralne nauke i Odsjeka za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju koristile su transkranijalnu magnetnu stimulaciju (TMS), koja bezbolno i neinvazivno isporučuje elektromagnetne struje na precizne lokacije u mozga i može privremeno i sigurno poremetiti funkciju ciljanog područja. TMS je odobren od strane američke Uprave za hranu i lijekove za liječenje nekih pacijenata s depresijom stimulacijom nervnih ćelija u regiji mozga uključenih u kontrolu raspoloženja.
Studija je uključila 28 odraslih učesnika - 18 koji su patili od nesanice godinu dana ili više, a 10 se smatralo dobrim spavačima bez izvještaja o problemima sa spavanjem. Svaki učesnik je opremljen elektrodama na dominantnom palcu, kao i akcelerometrom za mjerenje brzine i smjera palca.
Istraživači su zatim dali svakom subjektu 65 električnih impulsa koristeći TMS, stimulirajući područja motornog korteksa i promatrajući nevoljne pokrete palca koji su povezani sa stimulacijom. Nakon toga, istraživači su trenirali svakog učesnika 30 minuta, učeći ih da pomjeraju palac u suprotnom smjeru od prvobitnog nevoljnog pokreta. Zatim su još jednom uveli električne impulse.
Ideja je bila da se izmeri u kojoj meri mozak učesnika može naučiti da nehotice pomera palčeve u smeru koji je tek obučen. Što je palac bio u mogućnosti da se kreće u novom smjeru, to je vjerojatnije da će se njihovi motorni korteksi identificirati kao plastičniji.
Budući da je nedostatak sna noću povezan sa smanjenom memorijom i koncentracijom tokom dana, Salas i njene kolege sumnjale su da se mozak dobrih spavača može lakše preobučiti. Rezultati su, međutim, bili suprotni. Istraživači su otkrili mnogo više plastičnosti u mozgu onih s kroničnom nesanicom.
Salas kaže da je porijeklo povećane plastičnosti kod nesanica nejasno i da nije poznato da li je povećanje uzrok nesanice. Također nije poznato da li je ova povećana plastičnost korisna, izvor problema ili dio kompenzacijskog mehanizma za rješavanje posljedica nedostatka sna povezanih s kroničnom nesanicom. Pacijenti s kroničnim fantomskim bolom nakon amputacije ekstremiteta i s distonijom, neurološkim poremećajem pokreta u kojem trajne mišićne kontrakcije uzrokuju uvrtanje i ponavljajuće pokrete, također imaju povećanu plastičnost mozga u motornom korteksu, ali štetno.
Salas kaže da je moguće da je disregulacija uzbuđenja opisana u hroničnoj nesanici - povećan metabolizam, povećani nivoi kortizola, stalna zabrinutost - na neki način povezana sa povećanom plastičnošću. Postavljanje dijagnoze nesanice isključivo se zasniva na onome što pacijent prijavi ljekaru; nema objektivnog testa. Ne postoji niti jedan tretman koji bi bio efikasan za sve osobe s nesanicom. Tretman može biti hit ili promašaj kod mnogih pacijenata, kaže Salas.
Ona kaže da ova studija pokazuje da TMS može igrati ulogu u dijagnosticiranju nesanice, i što je još važnije, kaže ona, potencijalno se može pokazati kao lijek za nesanicu, možda kroz smanjenje razdražljivosti.