Nastojali smo da povežemo tehnologiju socijalne zaštite sa podrškom za starije osobe. Sada istraživači razmatraju može li tehnologija poput digitalnih kalendara i pametnih satova također pružiti podršku djeci s autizmom i ADHD-om.
Moći dobro funkcionirati ujutro je izazov za roditelje djece sa kognitivnim problemima. Mali detalji poput stavljanja helanke naopako ili kada odrasla osoba kaže nešto "na pogrešan način" mogu izazvati bes i pokvariti cijeli dan. Djeca mogu postati neposlušna, a neka čak i agresivna kada ih nešto spriječi da slijede svoje rutine i navike.
Ovo je jedan od mnogih uvida koje su istraživači iz SINTEF-a naučili iz intervjua s majkama djece koja imaju autizam ili ADHD. "Mogućnost dobrog funkcionisanja na dnevnoj bazi veliki je problem za ovu djecu - i za njihove porodice", kažu Lisbet Grut i Øystein Dale iz SINTEF-a.
Tehnologija koja može pomoći
Prethodne studije su pokazale da obična pomagala kao što su mobilni telefoni i MP3 plejeri mogu pomoći mladim ljudima s Asbergerovim sindromom i autizmom da planiraju vrijeme i aktivnosti. Pametni satovi mogu pomoći podsjećati oboljele na sastanke i zadatke, a razni softveri na pametnim telefonima i tabletima mogu im pomoći da vizualiziraju sekvence i strukture u aktivnostima. Istraživači vjeruju da bi razvojem pomagala poput ove mogli pomoći u pružanju podrške u svakodnevnim situacijama. Sada žele da testiraju svoje teorije.
Pronađite rješenja i dodijelite odgovornost
Anketa je već sprovedena u kojoj su istraživači intervjuisali osoblje NAV-a, centara za pomoćnu tehnologiju, pružaoce usluga opštinama, dobavljače asistivne tehnologije i odabrane porodice.
Lisbet Grut objašnjava da je cilj bio otkriti gdje leže problemi i koji su bitni faktori u pronalaženju rješenja. ADHD je grupa koja se lako zanemaruje, a oboljelima je teško pomoći, jer su njihovi problemi raznoliki i složeni, kaže ona. "Ali vjerujemo da će nam posao koji sada obavljamo pomoći da pronađemo neka dobra rješenja i obezbijediti jasnije razlike između uloga i odgovornosti različitih organizacija za podršku."
Uslužni mehanizam za ponašanje prema pravilima?
Intervjui sa majkama i službama podrške otkrili su da se asistivna tehnologija pruža više na osnovu dijagnoze nego na osnovu funkcionalnih problema i potreba. To znači da mnoge porodice nemaju priliku isprobati tehnologiju koja bi im mogla pomoći.
Porodice su rekle da bi željele da se NAV fokusira na njihove potrebe umjesto da se liječenje zasniva na dijagnozi i tehnologiji koju je NAV odobrio kao pomoć. Intervjui s organizacijama koje se bave pružanjem pomoćne tehnologije otkrile su istu stvar. Trenutni propisi i praksa u NAV znače da su rješenja ograničena na nekoliko pomagala, a rješenja koja se smatraju svakodnevnom tehnologijom se ne uzimaju u obzir.
Usluge podrške nestaju
"Nadamo se da će ovaj rad razjasniti neke probleme, ali slobodno priznajemo da je komplikovan i da nema lakih rješenja", kaže Øystein Dale. „Mnogi problemi su uzrokovani činjenicom da različita tijela za podršku nisu sigurna koje su njihove odgovornosti. Svako očekuje da će drugi preuzeti odgovornost za mnoge zadatke. Nedostatak resursa i stručnosti u opštinama i centrima za pomoćnu tehnologiju su drugi razlozi zbog kojih porodice smatraju da ne dobijaju dovoljnu podršku", dodaje Lisbet Grut.
Testovi na tri porodice
Proces intervjua bio je početak sveobuhvatnijeg rada u kojem će istraživači, zajedno s tri porodice u Vestfoldu koje imaju djecu s ADHD-om ili autizmom, početi isprobavati tehnologiju socijalne zaštite. Uz pomoć istraživača, ove porodice će isprobati mobilne aplikacije, pametne satove i druge tehnologije koje bi djeci mogle pomoći da prate svoje svakodnevne aktivnosti poput oblačenja, čišćenja zuba itd. Testovi će se obaviti na proljeće, a nacrt izvještaja trebao bi biti gotov do ljeta. Centar za pomoćnu tehnologiju u Vestfoldu je uključen u projekat, a naučene lekcije će se s njima razgovarati u svakoj fazi.
