Život u socio-ekonomski depriviranom regionu je faktor rizika za oboljevanje od dijabetes melitusa i gojaznosti. Ovo važi bez obzira na individualni društveni status stanovnika. Do ovog su zaključka došli naučnici Instituta za ekonomiku zdravlja i menadžment zdravstvene zaštite (IGM) u Helmholtz Zentrum München (HMGU) i Odjeljenja za epidemiologiju i zdravstveni nadzor na Institutu Robert Koch (RKI) u Berlinu. "Regionalni faktori, kao što su prosječni prihodi stanovništva, nezaposlenost ili kvalitet životne sredine, mogu utjecati na zdravlje svih stanovnika, bez obzira na obrazovni nivo pojedinca", objašnjava glavni autor Werner Maier.
Pod vodstvom Wernera Maiera u timu na čelu sa dr. Andreasom Mielckom i profesorom dr. Rolfom Holleom na HMGU, grupa autora procijenila je podatke od više od 33.000 ljudi starosti 30 ili više godina koji su učestvovali u RKI-jevim njemačkim telefonskim zdravstvenim anketama "German He alth Update (GEDA)" 2009. i 2010.
Stanovnici socioekonomski depriviranih regija neproporcionalno pate od dijabetesa i prekomjerne težine. Ovaj geografski uticaj se naziva "regionalna deprivacija". Utvrđen je na osnovu "Njemačkog indeksa višestruke deprivacije" (GIMD) koji se formira od regionalno dostupnih informacija o prihodima, zapošljavanju, obrazovanju, opštinskim ili okružnim prihodima, društvenom kapitalu, životnoj sredini i sigurnosti u definisanom području. Pored GIMD-a, analiza podataka je takođe uzela u obzir individualne faktore rizika kao što su starost, pol, indeks telesne mase, pušački status, fizička aktivnost, obrazovanje i život sa partnerom.
U najugroženijim regijama, učestalost dijabetesa tipa 2 bila je 8,6 posto među ispitanicima, a gojaznost 16,9 posto, u poređenju sa 5,8 odnosno 13,7 posto među ispitanicima u regijama koje su samo malo uskraćene. Ovi rezultati su revidirani kako bi se utvrdile relevantne razlike u svim pojedinačnim faktorima, pri čemu je konačni rezultat pokazao da ljudi u područjima s najvećom oskudicom i dalje imaju oko 20 posto veću vjerovatnoću da obole od dijabetesa tipa 2 nego muškarci i žene u najmanje siromašnim regijama.. U slučaju gojaznosti, postojala je čak gotovo 30 posto veća vjerovatnoća povezana s većom deprivacijom. Za žene je visoka regionalna deprivacija bila posebno utjecajan nezavisni faktor za pojavu dijabetesa i gojaznosti. Kod muškaraca je bilo moguće pokazati statistički značajnu i nezavisnu korelaciju za gojaznost, ali ne i za dijabetes.
"Naši rezultati ukazuju na značaj regionalnih faktora u vezi s uobičajenim zdravstvenim problemima kao što su dijabetes melitus i gojaznost u Njemačkoj", objašnjava dr. Andreas Mielck iz HMGU. "Prethodna istraživanja u ovoj oblasti često su bila iskrivljena individualnim socio-ekonomskim statusom ili su se koristili samo podaci iz određenog regiona ili izvan Njemačke." Werner Maier dodaje: "Faktori rizika koji se temelje na području, kao što su materijalna i socijalna uskraćenost, važna su polazna tačka za razvoj efikasnih preventivnih mjera specifičnih za regiju." Dr. Christa Scheidt-Nave iz RKI izvještava: "Zahvaljujući velikim reprezentativnim studijama širom Njemačke, kao što je GEDA, imamo dostupne trenutne podatke o epidemiologiji kroničnih bolesti kao što je dijabetes. Za sveobuhvatne strategije prevencije, mi mora identificirati i regionalne i individualne faktore rizika i također ispitati njihovu interakciju."
