Jedna trećina ljudi koji prežive moždani udar prije 50. godine ne mogu živjeti samostalno ili im je potrebna pomoć u svakodnevnim aktivnostima 10 godina nakon moždanog udara, prema istraživanju u časopisu American Heart Association Stroke. Oko 10 posto moždanih udara javlja se kod 18- i 50-godišnjaka.
"Čak i ako pacijenti izgledaju relativno dobro oporavljeni u pogledu motoričke funkcije, još uvijek može postojati ogromna 'nevidljiva' šteta koja dovodi do gubitka neovisnosti," rekao je Frank-Erik de Leeuw, dr. sc, viši autor studija i vanredni profesor neurologije na Medicinskom centru Univerziteta Radboud Nijmegen u Holandiji.
Istraživači su procijenili funkciju 722 osobe koje su imale prvi moždani udar kada su imale 18-50 godina. Nakon prosječnog praćenja od devet godina, oko jedne trećine ima barem umjereni invaliditet, što zahtijeva pomoć za neke aktivnosti. Mnogi također nisu bili u stanju samostalno obavljati rutinske zadatke, kao što je briga o sebi, obavljanje kućnih poslova ili briga o svojim finansijama.
Nakon detaljnijeg istraživanja, istraživači su otkrili da stopa lošeg funkcionalnog ishoda i sposobnost samostalnog života varira ovisno o vrsti moždanog udara:
- Nakon prolaznog ishemijskog napada (TIA, ili 'mini-moždani udar'), 16,8 posto je imalo funkcionalni invaliditet, a 10,8 posto je imalo loše vještine za samostalnost.
- Nakon ishemijskog moždanog udara, uzrokovanog krvnim ugruškom u mozgu, 36,5 posto je imalo funkcionalni invaliditet, a 14,6 nije bilo u stanju živjeti samostalno.
- Nakon hemoragijskog moždanog udara, uzrokovanog krvarenjem u mozgu, 49,3 posto je imalo funkcionalni invaliditet, a 18,2 posto nije imalo vještine za samostalan život.
"Većina doktora na mlade pacijente sa moždanim udarom gleda kao na grupu sa velikim mogućnostima oporavka", rekao je de Leeuw. "Ali naša studija je prva koja pokazuje ove skoro doživotne efekte moždanog udara na performanse. Ovo je važno od samog početka komunicirati sa pacijentima i porodicama."
Pacijenti su prošli gore ako su doživjeli još jedan moždani udar tokom perioda praćenja. Od 91 pacijenata koji su to učinili: 54,9 posto je bilo najmanje umjereno onesposobljeno, u poređenju sa 28,7 posto onih koji nisu imali ponovljeni moždani udar; a 33,3 posto je zavisilo od drugih u aktivnostima svakodnevnog života, u poređenju sa 11,5 posto onih koji nisu imali ponovljeni moždani udar.
Istraživači istražuju faktore koji su najodgovorniji za loš funkcionalni ishod.
"Ne znamo da li je to spoznaja, depresija, problemi u njihovim porodicama ili vezama ili drugi faktori, ali kada to učinimo, možemo razviti efikasnije intervencije," rekao je de Leeuw..
